Bršljan – Hedera helix

1028

U prošlim vremenima bršljan je bio simbol plodnosti i besmrtnosti. Razlog tome je verovatno činjenica što je veoma otporan i ostaje zelen tokom cele godine. 

Budući da je čvrsto pripijen uz drvo, bršljan je često simbol vernosti i srećnog braka.

Bršljan je imao važnu ulogu u antičkim kultnim obredima, rani hršćani su svoje mrtve polagali na podlogu od bršljanova lišća, Rimljani su njime ukrašavali vrtove, a posebnu popularnost stekao je u Viktorijansko doba, kada se i proširio svetom.

Bršljan je zimzelena drvenasta biljka penjačica iz porodice Araliaceae. Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Evropi, Krimu, Kavkazu, a na severu do Baltičkog mora. Ova drvenasta lijana se penje uz vertikalnu podlogu ili puzi po zemlji. Može da dostigne visinu do 30 metara i prečnik stabla do 20 centimetara.

Listovi su kožasti, sa lica mogu biti tamno zeleni ili prošarani kremastobelim ili srebrnastim prugama, sjajni su, a sa naličja bleđi ili žućkastozeleni. Srcolikog su varijabilnog oblika. Spiralno su raspoređeni po stabljici koja se pomoću vazdušnog korenja penje i prihvata za podlogu.

Cvetovi su skupljeni u glavičaste cvasti, belozelenkaste boje.

Plodovi su okruglaste plavičasto-crne bobice. Cveta u septembaru i oktobru, a plodovi sazrevaju u martu i aprilu. Raste lagano i dugo živi.

Predstavlja jednu od najstarije gajenih dekorativnih vrsta. Služi za ozelenjavanje vertikalnih podloga, za pokrivanje zemljišta u senci gde stvara trajni pokrivač.

Gaji se i kao saksijska kultura.

Otporan je na dim, prašinu i otrovne gasove, čime je omogućeno široko gajenje po gradovima i u industrijskim zonama.

Svi delovi bršljana su gorkog ukusa i otrovni. Najotrovnije su bobice-plodovi.

Glavni sastojci bršljana su triterpenski saponizidi (saponini) i heterozidi, koji imaju sekretolitična, spazmolitična i blago sedativna svojstva, zbog kojih ova biljka ima i primenu u medicini.

Iako je još otac medicine Hipokrat uticao da bršljan stekne naročitu popularnost u lečenju, nije ništa znao o njegovim isceliteljskim svojstvima. Verovao je da u biljkama žive bogovi i duhovi koji im daju isceliteljske moći. Od 16. veka posvećuje se sve veća pažnja bršljanu kao leku protiv upala disajnih organa. Posle brojnih kliničkih ispitivanja, čiji su rezultati pokazali i dokazali delotvornost bršljana, odnosno njegovog aktivnog sastojka alfa-hederina u lečenju kašlja, opisan je i njegov mehanizam delovanja u ćelijama.

Listovi bršljana već u malim količinama deluju na krvne žile i srce, leče belo pranje, katar creva i želuca, regulišu neredovne menstruacije. Bršljan je vrlo delotvoran i u spoljnoj upotrebi, posebno u lečenju kurijih očiju i celulita.

Svež list ili ekstrakt lista bršljana kao i korena koristi se interno kod velikog kašlja, bronhitisa, za lakše iskašljavanje. Spolja se primenjuje kod reumatizma, gihta, kožnih bolesti i dr. Više se koristi u narodnoj nego u zvaničnoj medicini.

Uzgoj

Bršljan se lako razmnožava. Od poluzrelih mladica novog rasta možemo dobiti puzavice, a ako za razmnožavanje upotrebimo stariji izdanak, dobićemo grmoliku biljku.

Odsecite reznice duge 10 cm, odmah ispod lisnog čvora, pa ih stavite u posudu s vodom. Kad puste korenčiće, posadite ih u posudu s mešavinom zemlje i peska (50:50). Na dno posude stavite šljunak ili manje kamenčiće zbog bolje drenaže.

Bršljan se može razmnožavati i tako da se reznice odmah stavljaju u posudu sa jednakim delovima treseta i peska.

Reznice zahtevaju odgovarajuću vlažnost supstrata i temperaturu od oko 15 stepeni. Posude možete prekriti prozirnom folijom ili staviti u posudu za razmnožavanje koja se zatvara. Posle dve do tri nedelje reznice će se ukoreniti. Tada se otvara posuda, a biljka zaliva.

Sve puzavice koje imaju drvenasto stablo i dobro razvijen, razgranat korenov sistem, trebalo bi saditi nešto dalje od zida, na udaljenosti od oko 70 do 80 centimetara, kako koren ne bi dodirivao temelj kuće. Ako se puzavice sade uz ogradu, onda se to čini na nešto manjem razmaku, 50 cm.

Kako bi ubrzali rast i grananje bršljana, mlade izbojke treba poleći i pričvrstiti uz zemlju, gde će vrlo brzo doći do rasta bočnih izbojaka.

Bršljan dobro podnosi rezidbu, njome postaje gušći, a tako se i podmlađuje biljka.

Od bujne zelene mase mogu se oblikovati zelene skulpture jer se bršljan može orezivati u bilo koje doba godine.

Bršljan je osetljiv na crvenog pauka, štitaste i biljne uši i na gljivičnu pegavost listova.

Foto: Pixabay


reklama