Crna trešnjina lisna vaš

519

Myzus cerasi pravi oštećenja na lišću i vrhovima letorasta – napadnuto lišće se uvija prema naličju, a letorasti zaostaju u porastu.

Zbog kratkih internodija, ovakvi letorasti ostavljaju izgled izgužvanog buketa lišća. Usled lučenja velike količine medne rose prisutni su mravi i čađavice. Ekonomski značajna na trešnji, Myzus cerasi se javlja i na višnji. Najštetnija je u mladim zasadima i u rasadnicima. Jak napad na proizvodni voćnjak uzrokuje sušenje lišća što umanjuje kvalitet i kvantitet roda. Smatra se i glavnim prenosiocem viroza trešnje, ali i viroza drugih biljaka.

Myzus cerasi ima više generacija godišnje. Prezimljava u stadijumu jaja rasutih u pukotinama kore na stablu i granama, ali i oko pupoljaka na mladim grančicama. Piljenje ženki osnivačica se dešava početkom aprila, a vrlo brzo se javlja i sledeća generacija apternih ženki koje su viviparne. Posle tri-četiri takve generacije javljaju se krilate ženke (krajem juna) koje napuštaju trešnju i prelaze na različite zeljaste biljke kao sekundarne domaćine gde se ostaju sve do sredine jeseni. U oktobru se ponovo (krilate ženke) vraćaju na trešnju gde formiraju generaciju u kojoj ima i mužijaka. Ta generacija kopulira i polaže zimska jaja.

Štetočina se suzbija zimskim prskanjem (uništavanje jaja) i ranim prolećnim prskanjem (vreme piljenja), kad se koriste mineralna ulja, dok se u toku vegetacije primenjuju sredstva na bazi acetamiprida ili tiakloprida. S obzirom na to da oba jedinjenja spadaju u neonikotinoide, nepotrebno je naglašavati da bi trebalo izbegavati njihovu primenu u toku cvetanja.

Foto: Eugene E. Nelson, Bugwood.org, Whitney Cranshaw, Colorado State University, Bugwood.org, Mariusz Sobieski, Bugwood.org


reklama