Pravilno sušenje lekovitog bilja

752

Lekovite biljke su, od nastanka civilizacije, prvi lek za kojim je čovek posegnuo i koji mu je bio dostupan. Godine i vekovi su prolazili, farmaceutska industrija se razvijala, ipak, na kraju se uvek vraćamo prirodi i receptima naših predaka, kao najboljem rešenju, koje nijedan veštački preparat nikada neće moći da zameni. 

Najbolji rezultati se postižu kada se bilje bere neposredno pred cvetanje – tada su tkiva bogata velikom količinom aktivnih sastojaka, mirisa i aroma. Sveže ubrano bilje ima ograničen rok trajanja, te ga treba što pre konzervirati sušenjem. Zelene delove, listove i cvetove je najbolje sušiti cele, a usitnjavaju se tek neposredno pred upotrebu. Koren je ipak poželjno iseći po pola, na patrljke dužine pola centimetra kako bi se brže i lakše osušio. Period potreban za sušenje lista i cveta je tri do osam dana, odnosno 14 dana za mesnato korenje.

Najčešće metode koje se primenjuju u kućnim uslovima, i pri tom ne zahtevaju velike izdatke su: sušenje kačenjem, sušenje na vazduhu, na prozračnim materijalima, u rerni i frižideru. Koja će se primeniti, zavisi od vrste bilja. Bitno je da biljke ne budu izložene direktnoj sunčevoj svetlosti, a to pogotovo važi za trave bogate eteričnim uljima.

Sušenje bilja u snopovima 

Sušenje u snopovima se preporučuje za biljke kao što su lavanda, limunova trava, ruzmarin, majoran, nana i žalfija. Ovo je zapravo najjednostavnija metoda i može je primeniti svako. Jednostavno uzmite nekoliko grančica željene biljke i vežite kanapom u snop. Biljke se kače naopačke na promajno mesto, u hladovinu. Mesto sušenja potrebno je redovno obilaziti, bar jednom nedeljno, a proces je gotov kada se lišće blagim dodirom može odvojiti od stabljike.

Sušenje na vazduhu

Sušenje na vazduhu je pogodno za bosiljak, kim, korijander, timijan i ruzmarin. Biljke očistite od stabljika, a listiće odvojite, pa ih poslažite na tacnu koju ćete staviti na toplo i tamno mesto. Biljke svakodnevno mešajte dok ne budu potpuno suve. Ova metoda je, kao i prethodna, laka i dostupna svima.

Sušenje bilja u frižideru

Ova metoda je pogodna za sušenje biljaka sa malim listovima kao što su majoran, ružmarin ili majčina dušica. Biljke treba rasporediti po tanjiru, ostaviti u frižider uz povremeno mešanje i prevrtanje. Ovako osušeno bilje treba skladištiti u zamrzivaču sve do upotrebe. Ukoliko se odlučite za ovu tehniku, vodite računa da sva hrana bude dobro zatvorena, jer će lekovito bilje vrlo lako „pokupiti“ miris namirnica ili „preneti“ svoju aromu na njih.

Sušenje na prozračnim materijalima

Biljke se u tankom sloju postavljaju na gazu, mrežu ili neku tkaninu koja omogućava dobar protok vazduha, a razapinje se preko drvene konstrukcije. Najbolje je držati ih na suvom, što tamnijem mestu i obilaziti svaki drugi dan, kada ih tre pažljivo okrenuti, kako bi si ravnomerno sušile. Proces sušenja traje oko nedelju dana.

Sušenje u rerni

Čak i kad je najslabije zagrejana, ova metoda je obično previše agresivna metoda za cvetove i lišće, ali se zato u njoj može sušiti korenje. Isečeno korenje je najbolje poređati na papir za pečenje. Temperatura ne bi trebalo da prelazi 50 – 60 stepeni, a vrata rerne treba ostaviti otvorena. Pleh se stavlja u hladnu rernu, kako bi se korenje postepeno zagrevalo. Povremeno promešajte i okrenite biljke, kako bi se ravnomerno osušile. Kraj sušenja je kada korenčići postanu krti – ali budite veoma oprezni, jer ukoliko se koren sparuši ili prepeče gubi svoja lekovita svojstva.

Manje količine osušenog lekovitog bilja čuvamo u teglama sa poklopcem, a veće prvo stavimo u papirne vrećice, a potom u limene kutije. Svaku posudu je potrebno označiti urednim etiketama na kojima treba navesti naziv biljke, datum branja, i mesto sakupljanja.

Foto: Pixabay


reklama