Virus šarke šljive

620

Virus šarke šljive (Plum pox virus) predstavlja jednu od ekonomski najštetnijih bolesti šljive i brojnih drugih vrsta koštičavog voća.

Šteta koju ovaj virus prouzrokuje odražava se kako na prinos tako i na kvalitet plodova šljive. Zaraženi plodovi ne dostižu svoj puni porast, izmenjenog su hemijskog sastava i građe i prevremeno opadaju. Zbog povećane količine kiselina i smanjenog ukupnog šećera neukusni su za jelo i nepogodni za preradu.

Glavni drvenasti domaćini su vrste voćaka roda Prunus – šljiva, kajsija, breskva, nektarina, badem, trešnja, višnja. Mogu biti zaražene i divlje i ukrasne vrste roda Prunus koje imaju značaj s epidemiološkog stanovišta, pošto predstavljaju potencijalni „rezervoar“ prirodne zaraze, koji teško može da se otkrije. Mnoge gajene i korovske jednogodišnje biljke mogu biti nosioci potencijalne zaraze, ali prirodno prenošenje sa takvih zeljastih biljaka na biljke roda Prunus nije dokazano.

U prirodi se virus šarke širi na dva načina: putem zaraženog sadnog materijala i biljnim vašima.

Zaraženi sadni materijal odigrao je najznačajniju ulogu u brzom širenju virusa u razne regione sveta. Iz tog razloga danas se u savremenoj voćarskoj proizvodnji velika pažnja posvećuje proizvodnji bezvirusnog sadnog materijala.

Prenošenje pomoću lisnih vašiju odvija se oko izvora infekcije, najčešće u prečniku od 100-200 m. Ishranom od samo pet minuta na zaraženom lišću, vaši su sposobne da prenose virus dalje i vrše zaražavanje zdravih biljaka. Od bojnosti njihove populacije i prostorne udaljenosti izvora infekcije od zdravih zasada u najvećoj meri zavisi stepen prenošenja virusa. Kad dospe na biljku domaćina, virus se postepeno širi i vremenom zahvati celu biljku.

Simptomi se mogu javiti na listovima, plodovima i cvetovima. Oni variraju u zavisnosti od vrste i sorte Prunusa, starosti biljke, soja virusa, i često se mogu zapaziti samo na nekom od delova biljke. Takođe, zavise i od spoljašnjih uslova kao što su temperatura, način i intenzitet nege voćaka. Nekada simptomi mogu biti prikriveni ili se gube tokom sazrevanja.

Za sada je u svetu utvrđeno šest sojeva virusa šarke šljive, dok je u Republici Srbiji potvrđeno prisustvo grupa sojeva D, M i Rec. M-soj smatra se posebno opasnim jer se dosta brzo širi prirodnim putem. Potrebno je naglasiti da jedino soj C napada trešnju i višnju. U našoj zemlji nije izolovan, ali je pronađen u Mađarskoj, Rumuniji i Moldaviji.

Šljiva

Listovi– Prvi vidljivi simptomi bolesti se javljaju u proleće neposredno posle potpunog razvitka lista. Na lišću se uočava opšti simptom u vidu mozaičnog šarenila lociranog između nerava lista. Javljaju se i pege prstenastog oblika sa hlorotičnim oreolom i zelenim unutrašnjim delom. Ovakve pege smatraju se vrlo karakterističnim za šarku. Broj pega na listu je različit. U toku leta simptomi postaju manje jasni, a u jesen se skoro potpuno gube.

Plodovi – Dok su plodovi još zeleni, simptomi bolesti su slabo vidljivi. U toku sazrevanja na plodovima se pojavljuju karakteristične polukružne i prstenaste pege zatvoreno plave boje. U ovoj fazi razvoja zaraze oboleli plodovi pokazuju na svojoj površini razne nabore, udubljenja, pliće i dublje brazde raznog oblika. Naboranost plodova je utoliko jače izražena ukoliko je sorta osetljivija prema virusu. Ispod naboranih površina meso ploda ima zagasito-žutu ili rđasto-crvenu boju. Kod mnogih sorti na površini koštice mogu se videti prstenaste pege tamno-ljubičaste boje. Promene na plodovima dovode do njihovog izmenjenog oblika, pogoršanog ukusa (povećanje količine kiselina i smanjenje ukupnog šećera) i prevremenog opadanja (30-40 dana pre berbe). Nisu za upotrebu u svežem stanju, niti za preradu. Kod tolerantnih sorti, kakva je „Stenley“, simptomi na lišću i plodovima su manje izraženi. Kod njih tokom letnjih meseci simptomi mogu biti maskirani, a postoje i takve sorte kod kojih su simptomi maskirani i 2-3 godine i one su skriveni nosilac virusa.

Kajsija

Listovi – Odmah po listanju kajsije zapažaju se svetle hlorotične površine u obliku krivudavih linija između lisnih nerava, a kasnije se javljaju i prstenaste, a zatim i nepravilne hlorotične pege. Simptomi slabe za vreme letnjih vrućina.

Plodovi – Simptomi virusa šarke šljive na plodu kajsije se ispoljavaju u vidu površinske deformacije i prstenastog udubljenja ploda. Pojavljuju se u procesu sazrevanja i mogu prouzrokovati prerano opadanje plodova. Zahvaćeni deo mesa ploda sazreva sa zakašnjenjem ili u nekim slučajevima postaje sunđeraste ili sluzaste konzistencije. Za kajsiju je karakteristično prisustvo tipičnih okruglastih pega na košticama, koje su svetle boje i jasno definisane forme.

Breskva

Cvetovi – Na nekim sortama breskve šarka se prepoznaje već tokom cvetanja. Cvetovi su obezbojeni, a krunični listići prekriveni tamno-roze prugama. Ovaj simptom može da se vidi samo na cvetu koji ima krunicu u obliku ruže, a ne na zvonastim cvetovima. Virus može da zahvati sve cvetove na biljci ili, češće, samo one na jednoj ili na manjem broju grana.

Listovi – Simptomi virusa šarke šljive na lišću breskve se ispoljavaju u vidu prosvetljavanja lisnih nerava. Zaraženi delovi nerava zaostaju u porastu, zbog čega je lišće nesimetrično i kovrdžavo. Ponekad se mogu javiti i prstenaste pege ili nepravilne hlorotične pege. U jesen hlorotične pege mogu da dobiju crvenkasto-braon boju koja je u kontrastu sa, još uvek, zelenom bojom listova. Simptomi na listovima najčešće se javljaju na jednoj ili manjem broju grana, čak mogu da zahvate samo neki list jednog izdanka. Vrlo retko se ispoljavaju na celoj kruni. Najizraženiji simptomi bolesti se javljaju na najnižim i listovima iz srednjeg dela krune, koji se ublažavaju tokom leta, na visokim temperaturama.

Plodovi – Na plodovima se javljaju tipične prstenaste pege različitih dimenzija, raspoređene po celoj pokožici ploda ili samo na jednom njegovom delu. Simptomi mogu da budu uočljivi samo na nekim plodovima i javljaju se pre sazrevanja, da bi kako plod sazreva postali sve izraženiji. Na nektarinama simptomi se ispoljavaju kroz deformacije na plodu kao izbočine crvenkaste boje, koje su u kontrastu sa zeleno-žutom pokožicom još nezrelog ploda.

Šarka je, kao virusna bolest, neizlečiva, odnosno – jednom zaraženo stablo ostaje čitavog života zaraženo i nema mogućnosti izlečiti ga.

S obzirom da se biljni virusi ne mogu suzbiti hemijskim preparatima, neophodne su preventivne mere koje podrazumevaju:

1. – Proizvodnju bezvirusnog sadnog materijala. Da bi se to postiglo neophodna je provera podloga i kalem grančica na prisustvo virusa
2. – Izbor odgovarajuće lokacije, ne samo s povoljnim agroekološkim uslovima za gajenje koštičavih voćaka, već i sa odgovarajućom prostornom izolacijom
3. – Suspenzija prometa sadnog materijala sa mesta proizvodnje gde je utvrđeno prisustvo virusa šarke šljive
4. – Gajenje vrsta koje nisu domaćini šarke (jabučasto voće, orah) po obodu proizvodnih zasada, koje tako mogu poslužiti kao zaštitni pojas od lisnih vaši i infekcija
5. – Suzbijanje biljnih vaši, vektora virusa šarke šljive
6. – Gajenje otpornih ili tolerantnih sorti

Najbolji način za sprečavanje unošenja virusa u zemlju je putem kontrole celokupnog uvezenog biljnog materijala. Proizvođači voća i sadnog materijala trebalo bi da koriste samo sertifikovani bezvirusni (virus- free) sadni materijal koji je bio testiran na prisustvo virusa šarke šljive. Isključivo laboratorijskom analizom sumnjivog biljnog materijala može se potvrditi prisustvo virusa. Svako zaraženo stablo se mora uništiti. Krčenje i uništavanje moraju biti obavljeni u što kraćem roku, kako bi se izbeglo sekundarno širenje virusa biljnim vašima. Veoma je važno uništiti i izdanke iz korena iščupanog stabla, pošto su i oni nosioci zaraze.

Foto: John Hammond, USDA Agricultural Research Service, Bugwood.org, Scott Bauer, USDA Agricultural Research Service, Bugwood.org, Biologische Bundesanstalt für Land- und Forstwirtschaft , Biologische Bundesanstalt für Land- und Forstwirtschaft, Bugwood.org


reklama