Bodorka (Rutilus rutilus) spada u grupu bele ribe iz familije šarana (Cyprinidae). U pitanju je isključivo slatkovodna riba i jedan od najčešćih stanovnika naših voda.
Bodorku je moguće naći i u barama ili kanalima, jezerima, rekama i njihovim pritokama, pa čak i u potocima. U nekim vodama je bodorka dominantna i najbrojnija vrsta ribe.
Ova riba ima jako mnogo lokalnih naziva, a razlog je upravo njena rasprostranjenost po čitavoj Srbiji, te je tako nazivaju i žutooka, zlatooka, crvenookica, platika, grunec, siruna. Vrlo je slična rođaki – crvenperki.
Boja peraja, a pogotovu trbušnih i analnih, može dodatno da zbuni jer se kod bodorke menja u zavisnosti od godišnjeg doba i temperature vode i kreće se od žućkasto-crvene u letnjim mesecima, preko ružičaste u jesen, do jarko crvene zimi u izrazito hladnoj vodi. Bočno, leđno i repno peraje uglavnom ostaju smeđkastosiva.
Postoji nekoliko razlika između bodorke i crvenperke:
– zlatnožute oči sa karakterističnom mrljom (pegicom) u gornjem delu, i izrazito crvenim „irisom”, koje su u velikoj meri odredile njen najčešći lokalni naziv.
– bodorka ima dva reda zuba, za razliku od crvenperke koja ima samo jedan.
– bodorka se od crvenperke razlikuje i po broju „žbica” u repnom peraju. Bodorka ih ima 19, za razliku 17 komada koliko ih ima crvenperka
Vremenom, i sa sticanjem ribolovačkog iskustva, lako se pravi razlika između ove dve bliske rođake.
Bodorka ima krupnu krljušt koja se veoma lako skida. Ima 42-45 komada krljušti po uzdužnoj liniji, na sredini malo spuštenoj, koja se pruža od glave do repa. Leđno peraje je postavljeno u liniji sa trbušnim. Telo bodorke je lagano spljošteno sa bočne strane, ali je horizontalno izduženo. Leđa su crne boje sa plavkastim, zelenkastim ili žućkastim odsjajem u zavisnosti od sredine gde živi, dok su bokovi srebrnastosivi. Može da dostigne težinu i preko 2 kg, dužinu od 45cm i 19 godina starosti, ali se prosečna težina, koja se uglavnom lovi, kreće od 80 – 450 grama. Krupniji komadi koji spadaju u red rekordnih težina su uglavnom primerci koji su nastali ukrštanjem bodorke sa crvenperkom, deverikom ili nekom drugom vrstom bele ribe.
Izrazito je jatna riba, koja živi u velikim jatima sa svojim rođacima različitih veličina, pa je tako uz dobru primamu možete jako dugo zadržati u velikom broju. Iako su ulovi preko 500 grama jako retki, sa dobrom primamom na pravom mestu može se upecati jako krupna bodorka, i do 600 grama, što spada u red kapitalnih ulova kad je ova vrsta ribe u pitanju.
Bodorka je ljubitelj dubljih delova stajaćih voda ili voda mirnijeg toka ukoliko su u pitanju reke. Ali, jako je osetljiva na promenu vremena, pa se u zavisnosti od te promene može nalaziti pri dnu, na sredini ili pri samom vrhu vodene površine. Zbog toga se bodorka najčešće peca u stajaćim vodama ili u delu reka gde je mirniji tok. Da bi sebi obezbedila takve uslove, sa mirnijom podvodnom strujom, ona se kreće i zadržava na mestima sa čvrstim i stabilnim dnom, i na mestima koja su bogata podvodnom vegetacijom ili, ukoliko nema podvodne vegetacije, na mestima gde ima raznoraznih predmeta. To su obično panjevi odsečenih stabala, ostaci drveta koji su oboreni u vodu, ili nekih predmeta koji duže vreme stoje u vodi, a što će umanjiti podvodnu struju i zadržati prirodnu hranu koju nanese voda – larve insekata, puževe i ostale raznorazne mekušce, mušice koje padaju u vodu ili se tek izlegnu iz čaure, ali i raznu hranu biljnog porekla kao što su alge, mahovina i izdanke raznih biljaka. Bodorka ne voli travnato dno i uglavnom se kreće iznad trave ukoliko postoji. Idealno je čisto peskovito dno i nalazi se na dvadesetak centimetara od njega, osim u kasnijim popodnevni i večernjim časovima kad izlazi na površinu da lovi larve mušica. Omiljena hrana su joj vodeno bilje i larve raznih insekata. U delovima godine kad su vode visoke, bodorku možete naći u priobalnom pojasu, ispod tla koje je usekla voda, na poplavljenim pašnjacima, ušćima reka…
Najaktivnija u pogledu uzimanja hrane je u kasnu jesen pred početak hladnog dela godine i u proleće posle otopljavanja. Tada je i najbolji period za pecanje ove vrste ribe, ali ne u vodi koja nastaje topljenjem snega jer takvu vrstu vode ne voli. Može se pecati čak i zimi ispod leda, ali tada slabije uzima hranu. Pecanje bodorki u leto je potpuno posebna priča. Ukoliko planiramo da bodorku pecamo tokom celog leta, i to na jednom mestu, najbitnija stvar je odabir mesta na kome ćemo pecati. Prvo što bi trebalo znati o bodorki u ovom slučaju je to da je ona izuzetno osetljiva na neprirodne senke koje padaju na vodu – od senke ribolovca do senke opreme koja se koristi. Zbog toga je vrlo važno prilikom odabira mesta izabrati upravno ono na kome sunce neće stvarati takve senke tokom pecanja. I pored toga ,savet je, da se što lakše i nečujnije barata priborom. Takođe, u vrelim letnjim danima, krupniji primerci bodorke vole da se „zavale” u površinskom delu između trske, pa je povećana mogućnost za ulov ako je potražite i veštačkom mušicom.
Bodorka se mresti u periodu od aprila do maja kad temperatura vode dostigne petnaestak i više stepeni, i kad počne razvoj podvodne vegetacije. Njeno mrešćenje je uslovljeno upravo travnatim dnom, gde polaže ikru. Mresti se u priobalnom pojasu na malim dubinama, ne dubljim od jednog mestra. Ženka bodorke polaže i do 100.000 komada ikre, a kad je godina pogodna i jako topla, mresti se i po dva ili čak tri puta godišnje. Kao jatna riba, svoju doslednost i privrženost jatu, zadržava čak i u dane mresta. Naime, sve ženke ove vrste polažu ikru u isto vreme i na istom mestu, lepeći je za travu. Desetak dana, a najkasnije do dve nedelje posle polaganja ikre, izleže se mlađ. Ova vrsta ribe raste i dostiže polnu zrelost vrlo sporo, tako da bi trebalo sačekati i po tri ili čak četiri godine, u zavisnosti od područja, temperature vode i količine prirodne hrane, da bi bodorka počela da se mresti.
Bodorka nije baš laka za pecanje s obzirom na to da je redovni stanovnih svih naših voda. Jedan od glavnih razloga je svakako taj što je jako osetljiva na promenu vremena i temperature vode pa se shodno tome kreće na različitim dubinama. Uglavnom se drži na dvadesetak centimetara od dna, ali u zavisnosti od prethodno navedenih faktora može se naći i u srednjem toku, ali i pri površini u popodnevnim i večernjim časovima kao i leti u vrelim danima. U letnjim danima, kad temperatura vode prelazi 30 stepeni, veći, čak i kapitalni primerci, mogu se uloviti mušičarenjem na večtačku mušicu na samoj površini vode, i to među biljnom vegetacijom i vodenom trskom. Bodorka se, međutim, peca uglavnom na plovak, a ređe dubinskim sistemom. Ova vrsta ribe najbolje radi u rano proleće, kad se ostale ribe bude iz zimskog sna i kad su okupirane mrestom i produžetkom vrste. Bodorka, čak i tada tokom mresta, konstantno uzima hranu, pa se u tim periodima godine najbolje i peca, a neretko se dešava da zbog toga stomak upecane ženke bude pun ikre. Traži se na rubu vodene vegetacije u priobalnom delu i idealna je riba za početnike u ovom sportu.
Pošto je jako osetljiva na promenu vremena, tada uopšte ne grize, pa ćete uzalud pokušavati da je ulovite. Međutim, kad je vreme stabilno, a prehrana dovoljno dobra da se primami jato, te kad dobro podestite dubinu, verovatno ćete kući otići sa punom čuvarkom.
Bodorka se peca kao i belica na ultra fini pribor. Teleskopski štap dužine 4-5 m bez sprovodnika apsolutno ispunjava kriterijume za pecanje ove vrste ribe. Za pecanje na nepristupačnim terenima sa strme obale ili ispod drveća, naravno, potreban je kraći štap. Plovak bi trebalo da bude vretenastog oblika, što je moguće lakši, koji se lako potapa, jer bodorka ne trpi otpor i čim ga oseti ostavlja mamac i odlazi. Idealan plovak je od 0,5 grama i trebalo bi da bude podešen tako da iz vode viri samo antena plovka. Udicu veličine od 18 do 14 (u zavisnosti od tipa udice) trebalo bi vezati na najlon debljine 0,12 mm, a ne deblji od 0,14 mm sa predvezom 0,10 -0,12 mm u zavisnosti od debljine osnovnog najlona.
Mamci koji se koriste za pecanje bodorke mogu biti i biljnog i životinjskog porekla. Neprevaziđeni za pecanje bodorke na našim prostorima su svakako crvić i glista. Ukoliko koristite crvića, na udicu bi trebalo postaviti dva komada. Prvog skroz prevući preko udice, a drugi zakačiti samo na jednom delu na strani gde je glava i na samom kraju kako bi ostao duže živ i živahan kako bi svojim pokretima dodatno mamio ribu. Glista bi trebalo da bude takođe živahna na udici. To ćete postići ukoliko je probodete na samom početku i udicom proći kroz nju dok ne prekrije celu udicu. Onda udicom izaći i ostaviti je da jednim delom bude slobodna. S obzirom na to da se koristi mala udica, jasno je da ni glista ne sme da bude mnogo dugačka. Ukoliko ipak jeste, trebalo bi ispoštovati gore pomenuti način stavljanja na udicu i ostaviti još 1,5-2 cm da slobodno viri i pokretima mami rubu. Ostatak slobodno skratite. Od mamaca životinjskog porekla mogu se još koristiti i manji puševi golaći i larve raznih insekata.
Ukoliko se, ipak, opredelite da bodorku pecate mamcima biljnog porekla, to najuspešnije možete raditi hlebnim valjcima, hlebnim ružama, zrnevljem pšenice, napravljenim mamcima od sojinog brašna, ali su to manje zahvalni mamci od crvića i gliste. Dva su osnovna razloga za to. Prvi, jer ih ostale sitne ribice jako brzo skinu, a drugi, ukoliko se peca na tekućim vodama, usled čestog ponovnog zabacivanja i pod dejstvom matice vode, ovakvi mamci se, sem zrna pšenice, vrlo brzo ishabaju i otpadnu sa udice.
Što se primame tiče, pored one gotove, koju možete kupiti u svim prodavnicama ribolovačke opreme, možete je i sami napraviti jer je prehrana za pecanje bodorke jako prosta i sadrži svega nekoliko komponenti koje spadaju u red životnih namirnica. Jedna od mogućnosti je da stari (osušen) hleba usitnite što je više moguće. Ukoliko imate mogućnost da ga sameljete i napravite brašnastu masu u vidu prezli, to bi bilo idealno. Onda u to dodati koncentrat za piliće, pečeno seme konoplje samleveno mašinom za mlevenje maka, takođe samleveno pečeno ili prženo seme suncokreta i po trebi dodati malo uljane arome anisa ili vanile, koje se prodaju u svim bolje snabdevenim prodavnicama ribolovačkog pribora i opreme. Od ovoga praviti kugle veličine pesnice koje ćete bacati na mesto zabacivanja. Obavezno na kraju dodati zemlju iz krtičnjaka ili glinu koja se, takođe, prodaje u prodavnicama ribolovačkog pribora, a koja će vezati ove sastojke i držati kugle na samom dnu. Da li ćete koristiti laku ili tešku zemlju zavisi od vode gde pecate, odnosno, da li je u pitanju stajaća ili tekuća voda. Sve ove sastojke sjediniti u sledećem odnosu: 1 kg prezli od osušenog hleba, 1 kg koncentrata za piliće, 1 kg zemlje ili kupljene gline, 1 šaka samlevenog pečenog semena konoplje, 1 šaka samlevenog pečenog ili prženog semena suncokreta, 15-20 kapi vanilinog ili anisovog koncentrovanog ulja.
Kad ste sve lepo sjedinili, jednom rukom dodavati postepeno vodu u što manjem mlazu (recimo prskalicom koja se koristi za peglanje veša – fajtanje), uz konstantno mešanje drugom rukom, sve dok ne dobijete polusuvu ili polunakvašenu masu koju ćete ostaviti da odstoji desetak minuta. Ukoliko ste početnik, ovu radnju svakako možete (i trebalo bi) da izvodite uz pomoć prijatelja ili kolege ribolovca.
U ovako napravljenu masu možete dodati 1-2 šake crvića ili iseckanih glisti (u zavisnosti koji mamac koristite za pecanje) da bi ste dodatno pojačali primamu.
Pre početka pecanja, na mesto gde će stajati plovak, bacite 6-8 kugli koje služe da primame ribu na mesto pecanja, a posle toga bacati po 1-2 kugle na svakih 20-30 minuta, koje će konstantno zadržavati ribu na to mesto.
Primenjivanjem ovakvog sistema prehrane i primame bodorke, uz odgovarajuće vremenske uslove i na pravom mestu, očekujte punu čuvarku.
Izvor: Nikola Jovanović/ribolov.co.rs
Foto: hlasek.com, Pixabay, Wikipedia