Iako Evropska unija naporno radi na tome da se smanji otpad, poveća recikliranje i udvostruči stopa cirkularnosti ili kružne upotrebe materijala u EU do 2030. godine, stručnjaci nisu sigurni da li su ovi napori dovoljni.
Ujedinjene nacije nedavno su saopštile da se dnevno baci milijardu obroka širom sveta, a da se samo jedan odsto potražnje za retkim zemnim elementima zadovoljava recikliranjem e-otpada, prema Međunarodnoj uniji za telekomunikacije i Institutu UN za obuku i istraživanje.
Svake godine sve privredne aktivnosti i domaćinstva u EU generišu više od dve milijarde tona otpada, što je ekvivalentno 4,8 tona otpada po glavi stanovnika.
Prema Evropskoj agenciji za životnu sredinu (EEA), ukupna stopa reciklaže u 2020. godini iznosila je 46 odsto, a u tu cifru uključeni su komunalni, ambalažni, kao i električni i elektronski otpad.
U 2021. godini reciklirano je 64 odsto ambalažnog otpada, 49 odsto komunalnog otpada i 39 odsto takozvanog e-otpada, ali je većina otpada odlagana preko deponija i spaljivana.
– Još smo daleko od ambicije da udvostručimo stopu cirkularnosti Unije do 2030. godine – upozorava EEA, koja smatra da je „niska ili umerena verovatnoća“ da će ambicije EU biti „ostvarene u narednim godinama“.
Plan EU za cirkularnu ekonomiju ima za cilj da smanji pritisak na prirodne resurse tako što će udvostručiti stopu kružne upotrebe materijala (CMUR) u periodu između 2020. i 2030. godine.
CMUR odražava koliko recikliranog otpada doprinosi ukupnom materijalu koji se koristi u privredi.
U središtu problema, prema EEA, nalaze se poslovni modeli u kojima proizvodi imaju veoma kratak vek, ako se uopšte koriste.
Ipak, sa stopom cirkularnosti od 11,5 odsto u 2022. godini, Evropa i dalje koristi više recikliranih materijala nego bilo koji drugi region u svetu.
Zakonodavstvo EU o otpadu, koje uključuje više od 30 obavezujućih ciljeva za period od 2015. do 2030. godine, ključni je pokretač za povećanje nivoa reciklaže u EU.
Savet EU usvojio je 25. marta reviziju Uredbe o otpremi otpada, prema kojoj bi države članice EU trebalo da izvoze manje otpada u treće zemlje i da više recikliraju same.
Evropski parlament je 13. marta odobrio predlog za suzbijanje otpada od hrane i tekstila.
Poslanici su glasali da se do 2030. smanji 40 odsto otpada od hrane u domaćinstvima, maloprodaji i restoranima, uz pooštravanje pravila o tekstilnom otpadu vezanom za takozvanu „brzu modu“.
Prema proceni Brisela, blok od 27 zemalja generiše 60 miliona tona otpada hrane godišnje ili 131 kilogram po osobi.
Pregovarači EU su se 4. marta dogovorili o Uredbi o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPVR) kako bi se ambalažni otpad smanjio za pet odsto do 2030. godine, u poređenju sa količinom iz 2018. godine.
Cilj je da se ovo dodatno smanji za 10 odsto u 2035. i 15 odsto do 2040. godine.
Plastika za jednokratnu upotrebu u kafićima i restoranima biće zabranjena od 2030. godine.
Ipak, prema novom izveštaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, predviđa se da će se količina plastične ambalaže utrostručiti do 2060. godine, a pojedini ekolozi tvrde da povećana reciklaža ne rešava osnovni problem.
Istovremeno, dok se neke zemlje EU fokusiraju na proširenje svojih kapaciteta za reciklažu, uvoz ili izvoz otpada je važan deo ekonomija drugih zemalja.
Takođe, modni brendovi koriste recikliranu plastiku, što frustrira prehrambenu industriju, koja plaća za prikupljanje korišćene PET ambalaže.
Prema navodima EU, širom sveta trenutno se reciklira manje od jedan odsto tekstila, a 12,6 miliona tona tekstilnog otpada generiše se u EU svake godine.
Nedavna studija EEA pokazala je da je četiri do devet odsto tekstila uvezenog na evropsko tržište uništeno, a da nikada nije upotrebljeno, što je dovelo do 5,6 miliona tona emisije ugljen-dioksida.
Skoro polovina celokupnog tekstilnog otpada prikupljenog u Evropi završi na afričkim pijacama polovne robe ili se odlaže na „otvorene deponije“, pokazuju podaci EEA iz 2019. godine.
Uz to, 41 odsto tekstilnog otpada bloka odlazi u Aziju, uglavnom na „namenske privredne zone gde se soritira i prerađuje“.
Kada je reč o takozvanom e-otpadu, oko 62 miliona tona starih ili neželjenih uređaja bačeno je tokom 2022. godine. Količina ovog otpada, u koji spadaju mobilni telefoni, televizori i vejpovi, raste pet puta brže od dokumentovanog recikliranja, navode Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) i Institut UN za obuku i istraživanje (UNITAR), koji definišu e-otpad kao svaki odbačeni proizvod sa utikačem ili baterijom.
Foto: Envato