Hoya – Cvet koji plače

11355

Hoya carnosa je u naše krajeve stigla iz južne Kine i Indonezije. Ime duguje Englezu, Tomasu Hoyu, koji je krajem 18. veka bio glavni baštovan Vojvode od Northumberlanda. Zbog svog karakterističnog izgleda zovu je „voštani svet“, a zbog mednih kapljica koje često ispušta i „Isusova suza“. Redakcija Agro TV vam preporučuje gajenje ove interesantne lepotice u zatvorenom prostoru jer, iako to mnogi ne znaju, ona pročišćava vazduh u prostoriji i eliminiše nestabilne organske molekule, poput benzena.

Lišće je mesnato, jajastog oblika, kožaste teksture. Cvetići su zvezdasti, mali, beli, sa ružičastim prelivom koji deluje kao da je od voska. Cvetaju od proleća do jeseni. Miris je prijatan, pogotovo leti. Na laticama se javljaju kapljice medne rose, koje se na sunčevoj svetlosti presijavaju u duginim bojama. Cvetovi su sakupljeni u štit, po 12-15 komada, i smešteni na kratkoj peteljci. Imajte na umu da se cvast uvek formira na istoj peteljci, pa je nemojte ni slučajno uklanjati nakon precvetavanja – kako biste i sledeće godine na istom mestu imali cvetiće. Mlađe Hoye ne cvetaju, pa moramo biti strpljivi, i sačekati da biljka dođe u uzrast kada će naše strpljenje nagraditi.

Hoya treba da živi na svetlom i osunčanom mestu, ali nipošto izložena direktnim sunčevim zracima. Zimi posebno treba voditi računa, jer je minimalna temperatura kojoj Hoya sme biti izložena 5 – 7 stepeni, pa joj može naškoditi čak i strujanje ledenog zimskog vazduha pri otvaranju prozora. Idealno je da prezimi sa temperaturom od 10 – 15 stepeni. Obavezno joj treba obezbediti potporu u vidu piramide i lepeze – naime, Hoyi je jako teško da sama ostane uspravna zbog čvrstog i teškog cveta.

Tokom vegetacije zalivanje treba da bude obilno, a tokom mirovanja tek toliko da se zemlja ne osuši. Svakih 14 dana joj je poželjno dodati tečno đubrivo. Prečesto presađivanje joj šteti, pa se na ovu meru treba odlučiti tek kada biljka preraste posudu u kojoj je, odnosno svoj životni prostor. Za sadnju se koristi mešavina treseta, ilovače i oštrog peska.

Hoya se tokom proleća i leta lako razmnožava reznicama, koje uzimamo sa zrelih prošlogodišnjih izbojaka. Reznice se biraju sa matičnih biljaka koje bogato cvetaju, kako bi i novonastala biljka nasledila ovu osobinu. Reznice dužine 10 – 15 cm ubadaju se u mešavinu zemlje i peska, koju treba umereno vlažiti i držati na toplom. Posuda sa reznicama se čak može i pokriti staklenim zvonom, kako bi se ubrzalo ožiljavanje.

Ono što se često javlja kao problem sa Hoyom jeste odbacivanje pupoljaka. Uzroci te pojave mogu biti različiti, a evo nekoliko saveta kako bi se ovo sprečilo: tokom cvetanja biljka se ne sme pomerati ili okretati; zalivati redovno i umereno; što ređe presađivati; paziti da se ne pretera sa đubrenjem, kako se ne bi poremetio odnos između vegetativnih i rodnih delova biljke.

Napadaju je biljne vaši, i to naročito oslabljene biljke, a pogotovo pri držanju u suviše toploj prostoriji. Odstanjujemo ih mehaničkim putem (četkicom). U proleće se može pojaviti i palež na listovima.

Hoya carnosa živi vrlo dugo, i veoma je jednostavna za gajenje, i pogodna za početnike u hortikulturi. Nabavite Hoyu, i uživajte kako u njenom lepom izgledu, tako i u efektu koji će imati na vazduh u vašem stanu!

Foto: Pixabay


reklama