Prouzrokovač vlažne truleži korenovog vrata jabuke je pseudogljiva Phytophthora cactorum koja se često sreće u zemljištu i izraziti je polifag.
Do sada je utvrđeno da parazitira preko 200 različitih biljnih vrsta iz više od 80 rodova. Pričinjava značajane štete pojedinim sortama jabuke i kruške, ali je takođe utvrđeno da može da inficira i koštičavo voće i jagode.
Ovo oboljenje nije predstavljalo veći problem u proizvodnji kad su se za kalemljenje koristili sejanci jabuke. Međutim, sa uvođenjem slabo bujnih podloga, Ph. cactorum nanosi sve veće štete, kako u rasadničarskoj tako i u komercijalnoj proizvodnji. Najčešće se oboljenje javlja kod stabala starosti od 3 do 8 godina kalemljenih na MM 104, MM 106, M 7 i u nešto manjem intenzitetu na MM 111. Utvrđeno je, takođe, da stabla starosti 10-12 godina razvijaju određenu vrstu otpornosti.
Patogenu najviše odgovaraju prohladna zemljišta zasićena vlagom, težeg mehaničkog sastava. U takvim uslovima Ph. cactorum se dugo održava, lako prenosi i vrši zaraze. Stabla jabuke koja u zasadu rastu na slabo dreniranim, zabarenim površinama, posebno su podložna infekciji.
Simptomi
Prvi simptomi se uočavaju na proleće u vidu kasnijeg kretanja pupoljaka, hloroze lišća i sušenja grančica. Ovi simptomi ukazuju na već uznapredovalu fazu oboljenja.
Ukoliko zaražene biljke jabuke opstanu do kraja vegetacione sezone, tokom jeseni se na njma može uočiti nekroza lišća koje ranije opada. Tipičan simptom oboljenja se javlja na prizemnom delu stabla u visini korenovog vrata u vidu vlažne nekroze kore. Ispod kore dolazi i do nekroze kambijuma koji poprima smeđu do crvenkastosmeđu boju uz prisusutvo gumastog eksudata. Oboljenje se razvija brzo i kreće se i horizontalno i vertikalno. Na kraju, celo deblo, koren i korenov vrat mogu biti prstenasto zahvaćeni nekrozom što dovodi do izumiranja biljke.
Pri dijagnostici oboljenja, ponekad se na osnovu prisutnih simptoma vlažna trulež korenovog vrata može zameniti sa nekrozom korena koju prouzrokuje Armillaria melea. Zaraze gljivom A. melea počinju od korena jabuke, dalje se šire do korenovog vrata a na izumrlim delovima kore patogen formira gustu belu miceliju lepezasotog oblika ili plodonosna pečurkasta tela u podnožju debla sa šeširima smeđe boje. Patogen Ph. cactorum ostvaruje infekcije u visini korenovog vrata i širi se na dole ka korenovom sistemu prozrokujući nekroze drvenastih delova u nivou zemlje.
Patogen prezimljava u vidu micelije na zaraženim biljnim delovima, ili u vidu oospora ili hlamidospora u zemljištu koje omogućavaju održavanje Ph. cactorum i po nekoliko godina. Veća brojnost oospora i hlamidospora je u utvrđena u zemljištu starijih zasada jabuke. Ove strukture otporne su na velika temperaturna kolebanja zemljišta u uslovima suše ili izmrzavanja i relativno su otporne na hemijske tretmane fungicidima. U rano proleće, oospore klijaju u pukotinama kore debla ili do infekcije dolazi tako što micelija Ph. cactorum direktno prodire kroz koru u nivou zemljišta ili korenovog vrata. Za ostvarivanje zaraze nije potrebno prisustvo rana ili oštećenja prizemnog dela stabla. Patogen retko stvara sporangije na površini obolelih biljnih delova, ali u toku aprila i maja formira brojne zoospore iz sporangija u zemljištu. Zoospore se mogu naći i u vodi za zalivanje zasada. Zoospore su pokretne, poseduju dva flagele pomoću kojih plivaju kroz pore zemljiša zasićenog vodom i dospevaju do prizemnog dela stabla. Osobina Ph. cactorum da stvori veliki broj zoospora iz samo nekoliko oospora omogućava patogenu da ostvari visoki infekcioni potencijal. Patogen se najbolje razvija pri temperaturama zemljišta od 13 stepeni, ali je aktivan i do 21°C. Osetljive sorte jabuke su najpodložnije zarazama tokom cvetanja (april), na početku faze zrenja plodova (septembar) i faze mirovanja (oktobar). Ovi periodi infekcija se poklapaju sa najaktivnijim fazama razvoja patogena i sa najosetljivijim fenofazama jabuke.
Suzbijanje
Prouzrokovač vlažne truleži korenovog vrata se povremeno javlja i pričinjava značajnije štete u proizvodnji jabuke, pa je zbog toga njegovo suzbijanje otežano. Oboljenje može da izostane nekoliko godina, a da se nakon toga, u uslovima produženog vlažnog i prohladnog vremena u fenofazi pre cvetanja jabuke, intenzivinije javi na većem broju biljaka. Posebno su ugrožena mlada stabla jabuke posađena na mestu starih zasada gde je zemljište vlažno i slabo ocedno.
Za uspešno suzbijanje Ph. cactorum neophodno je pre svega dosledno spovoditi preventivne mere borbe. Kad se oboljenje uoči u zasadu često je prekasno da se izvedu bilo kakve mere i omogući oparavak biljaka.
Kombinovanjem sledećih preventivnih, agrotehničkih i hemijskih mera može se u velikoj meri utucati na smanjenje pojave oboljenja:
– Izbor tolerantnih ili otpornih sorti i podloga je najefikasnija mera borbe. Sadnice kalemljene na osetljive podloge nikako ne treba saditi na mestima gde su teška i slabo drenirana zemljišta. Široko zastupljene sorte kao što su Zlatni Delišes, Jonatan i Makintoš ukoliko su kalemljene na sejancima jabuke pokazuju umerenu otpornost. Dobru otpornost na Ph. cactorum pokazuje sorta Crveni Delišes. Za sadnju treba koristiti sertifikovane sadnice, jer je utvrđeno da je zaraženi biljni materijal značajan izvor inokuluma. Kržljave podloge ispoljavaju različit nivo osetljivosti. Podloge M26 i MM106 su veoma osetljive. Kalemljenjem otpornih sorti na otporne podloge jabuke obezbeđuje se najbolja zaštita od Ph. cactorum.
– Izbegavanje izmrzavanja tokom zime – Neke umereno bujne podloge, a naročito MM 106, veoma su osetljive na niske zimske temperature. Izbegavati prihranu biljaka tokom jula i avgusta ili početkom jeseni, jer se time izaziva kasniji rast biljaka i manja tolerantnost na niske zimske temperature.
– Ukoliko stabla nisu u potpunosti prstenasto zahvaćena nekrozom potrebno je ukloniti zemlju oko osnove stabla, sastrugati nekrotiranu površinu i ostaviti da se suši. Na ovaj način se može zaustaviti dalje širenje oboljenja. Takođe, može se izvršiti i kalemljenje lûkom kako bi se premostio zaraženi deo stabla.
– Hemijsko suzbijanje – Preparati na bazi fosetil-Al i metalaksila, ukoliko se koriste zajedno sa ostalim merama borbe, mogu efikasno da suzbiju patogena. Primenjuju se preventivnim zalivanjem pri podizanju novih zasada jabuke, na proleće pre kretanja vegetacije ili na jesen posle berbe. Hemijskim tretmanima ne može doći do ozdravljenja već obolelih biljaka.
Izvor: „Priručnik za integralnu proizvodnju i zaštitu jabuke” (Prof. dr Aleksa Obradović, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Doc. dr Dragan Radivojević, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Dr Dragan Vajgand, Agroprotekt d.o.o., Sombor, Dr Emil Rekanović, Institut za pesticide i zaštitu životne sredine, Beograd)
Foto: Apple Best Practice Guide, Ontario Ministry of Agriculture, Food and Rural Affairs