Početna Agro svet Mikan i Sara: Budućnost opstanka surog orla u Srbiji

Mikan i Sara: Budućnost opstanka surog orla u Srbiji

47

Proteklog vikenda je na području Specijalnog rezervata prirode Veliki Rzav postavljen  satelitski odašiljač na mladuncu surog orla, što predstavlja drugo obeležavanje ove retke i strogo zaštićene vrste u Srbiji.

Suri orlovi krstare nebom iznad područja Velikog Rzava duže od jednog veka. Naime, još 1897. godine je čuveni Otmar Rajzer zabeležio njihovo prisustvo za vreme svog putovanja kroz Srbiju, a naš čuveni ornitolog Sergej Matvejev je 50-tih godina prošlog veka takođe pisao o prisustvu ove populacije na području Rezervata.

Telekom Srbija je kompanija koja nastoji da ostvari dugoročnu održivost, ne samo uvođenjem poslovnih praksi za smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu i klimatske promene, već i kroz aktivno učešće u očuvanju biodiverziteta.

– Realizacijom  ekološkog projekta „Nijedna vrsta ne umire sama“, do sada smo podržali programe monitoringa i zaštite sedam vrsta ptica i pet vrsta sisara, ključnih za očuvanje ekološke ravnoteže – izjavio je Zoran Karić, stručnjak za zaštitu životne sredine u Telekomu Srbija.

A upravo uz pomoć ove kompanije, članovi ekološkog udruženja „Čuvari prirode“ iz Požege su prošle godine prvi put u Srbiji satelitskim odašiljačem obeležili mladunca surog orla (Aquila chrysaetos), ženku Saru, i već godinu dana prate njeno kretanje.

– Inače, udruženje aktivno radi na zaštiti surog orla i praćenju njegove populacije u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji, uz veliku podršku drugih udruženja i nadležnih institucija. Ove godine smo se odlučili da satelitski odašiljač postavimo na mladunca jednog od dva para koji se uspešno gnezde na području Rezervata, a koje zajedno sa ekološkim udruženjem Rzav iz Arilja, pratimo dugi niz godina – naglasio je Brano Rudić iz ekološkog udruženja „Čuvari prirode“ iz Požege.

Ovaj nimalo lak poduhvat po teško pristupačnom terenu, ne bi bilo moguće izvesti bez stručnih saradnika i naučnika Insituta za multidisciplinarna istraživanja iz Beograda, koji su obezbedili potrebnu dokumentaciju i odobrenje Ministarstva zaštite životne sredine, i uz podršku stručnog saradnika Zavoda za zaštitu prirode Srbije, izveli akciju spuštanja do gnezda i mladunca (koji je dobio ime „Mikan“), i obeležili jedinku nožnim prstenom.

Đurđe Đuković iz Ekološkog udruženja Rzav podseća da je za Specijalni rezervat prirode „Veliki Rzav“ pokrenut postupak zaštite još 2022. godine i da je usvajanje Uredbe korak koji se očekuje od Vlade Republike Srbije narednih meseci, a koja će omogućiti što pre sprovođenje aktivnih mera zaštite koje su definisane studijom zaštite, čime će se doprineti zaštiti celog područja kao i pojedinih ugroženih vrsta kao što su suri orao i beloglavi sup.

– Njihove populacije su najviše ugrožene gubitkom staništa, nedostatkom plena i hrane, uznemiravanjem, krivolovom i trovanjem. Satelitsko praćenje jedinki omogućava detaljno proučavanje njihovog kretanja i ponašanja, što je od izuzetnog značaja za sagledavanje faktora ugrožavanja i planiranja konkretnih mera zaštite. Još jedna od mera zaštite ptica grabljivica na kojoj radimo, a koja će značajno unaprediti njihov status je uspostavljanje hranilišta na području Velikog Rzava. Takvo hranilište ne samo da će doprineti pticama, nego će i smanjiti konflikte između meštana i ovih populacija i  olakšati zbrinjavanje životinjskog otpada sa teritorije opštine Arilje – zaključuje Đuković.

Brojnost ove populacije u zapadnoj Srbiji iznosi oko 35 parova, a do sada su od ptica grabljivica, u program praćenja pomoću satelitske telemetrije ušli beloglavi sup, orao krstaš i zmijar.

Podaci o Mikanovu kretanju putem satelitske telemetrije, kao savremene metodologije u monitoringu ugroženih vrsta, biće korišćeni za njegovu zaštitu i u naučne svrhe, jer ovakav način monitoringa omogućava i praćenje ponašanja i kretanja kao i kontrolu jedinki u realnom vremenu i brzo reagovanje u slučaju potrebe.

Izvor: Ekološko udruženje „Rzav“, Arilje

Foto: Brano Rudić, „Čuvari prirode“, Požega