Početna Agro svet Tajne uspešnog i bezbednog lova

Tajne uspešnog i bezbednog lova

200

Neretko čujemo da se sve češće u lovu dešavaju nesreće, ali i da neodgovorni pojedinci idu u lov kada, kako i sa kim požele. Da bi se te nepravilnosti i nedopustive radnje sprečile, treba se upoznati  sa legalnim i zakonom dozvoljenim oblicima pravilnog i dozvoljenog lova.

U toku čovekove evolucije, razvili su se brojni vidovi, načini i tehnike lova divljači koje se mogu klasifikovati u određeni broj vidova i to s obzirom na nekoliko kriterijuma: prema broju učesnika – pojedinačni i grupni lov; prema vrsti divljači – lov na krupnu i sitnu divljač; prema sredstvima lovljenja – lov sa oružjem i lov bez oružja; prema načinu lovljenja – doček, traženje, prikradanje, vabljenje (dozivanje), prigon, kružni lov, lov u potkovici; prema tehnikama lovljenja bez upotrebe oružja – jamarenje, lov hvataljkama, mrežama i fotoaparatima, odnosno kamerama (tzv.foto-safari); prema vrstama životinja pomagača u lovu – lov sa psima i sokolarenjem; prema svrsi lovljenja – odstrel, hvatanje žive divljači, posmatranje i snimanje divljači.

Pojedinačni lov

U pojedinačnom lovu – lovi jedan lovac u pratnji stručnog pratioca, koji je posebno obučen i edukovan da prepozna divljač, njenu trofejnu vrednost i oceni da li lovac može da odstreli posmatrano grlo. U pojedinačnom lovu može da se lovi: dočekom sa zemlje ili sa čeke; prikradanjem; privozom; dozivanjem; zapregom; lukom i strelom.

Lov dočekom je vid lova kada se određena divljač čeka na zemlji ili na čeki. Ovim načinom se lovi jelen, divlja svinja, srndać ali i sitna divljač kao što su divlje guske ili patke (na preletu). Za upražnjavanje ovakvog vida lova potrebno je dobro poznavati životne navike divljači koja se lovi, kao i dobro poznavanje konfiguracije terena lovišta i prirodno-geografskih okolnosti i prilika na terenu. Odabir mesta za čekanje treba da bude u blizini mesta gde divljač boravi i kuda se kreće, a posebno treba voditi računa o smeru vetra, kao i o adekvatnom zaklonu lovca od vidokruga divljači. Ovaj vid lova zahteva veliko strpljenje i visok nivo lovačke sposobnosti i posedovanje veštine preciznog odstrela.

Lov prikradanjem (kod nas često zvan – pirš) za razliku od lova čekanjem, zahteva konstantno kretanje lovaca, odnosno traženje divljači pešačenjem i pretraživanjem po lovištu. Ovaj vid lova podrazumeva dobru fizičku kondiciju lovca jer se neretko prelaze velike razdaljine po nepristupačnim terenima ili terenima u kojima je otežano kretanje. Ovim načinom lova love se gotovo sve vrste divljači, a iskustva lovaca pokazala su da je najefikasniji kada se kombinuje sa vabljenjem divljači. Pri kretanju po terenu lovac mora biti veoma spretan i mora hodati što tiše da ga lomljenje grančica, šuškanje lišća pod nogama i drugi faktori ne bi odali i time pokvarili lov. Iako se ovaj oblik lova smatra za najzahtevniji u isto vreme je to i najlepši lov, posebno u brdsko – planinskim i šumskim lovištima.

Lov privozom je sličan lovu prikradanjem samo što se pretraživanje terena vrši motornim vozilom (najčešće terenskim vozilom), i kada se divljač spazi, izlazi se iz vozila, a lov se nastavlja prikradanjem peške, ili se lovi čim se izađe iz vozila, ako je divljač na efikasnom dometu. Ovaj oblik lova posebno je preporučljiv u ravničarskim lovištima, gde je teško prići divljači a da ona ne primeti lovca sa veće daljine. Ovaj oblik lova posebno je pogodan za starije ili teže pokretne lovce, čime je omogućeno i toj kategoriji kolega-lovaca da se bavi lovom.

Lov dozivanjem ili vabljenjem je lov kada se divljač priziva, odnosno primamljuje određenim prigodnim zvucima. Vabljenje se vrši vabilicama koje oponašaju vrstu koja se lovi ili njen plen (za lov jelena se oponaša glas drugog mužjaka koji ga izaziva na borbu, kod srndaća se oponaša glas srne, kod lisice glas miša, kod prepelice glas jata prepelica i dr.) Zabranjeno je koristiti vabilice koje imaju izvor energije na baterije ili struju koje emituju snimljene zvuke preko zvučnika. Kao vabilice se mogu koristiti priručna sredstva kao što su list trave ili list sa drveta, mogu biti i ručno izrađene, a postoji i širok spektar serijske proizvodnje vabilica, koje nakon kraćeg uvežbavanja lovac može umešno koristiti. Lov vabljenjem je posebno atraktivan na jelensku divljač ili srndaća, koji se u jeku sezone parenja atipično ponašaju, te znaju biti borbeni i veoma srčani.

Lov zapregom je najsličniji lovu traženjem, samo što se sprovodi u dobro uređenim lovištima gde fijaker ima prohodnost i gde je divljač naviknuta na prisustvo fijakera i konja. Za razliku od motornih vozila gde je lov iz vozila zabranjen, lov iz fijakera je dozvoljen i ne zahteva izlaženje iz njega zato je i pogodan za starije lovce ili one sa lošijom kondicijom. Za vuču fijakera se koriste posebni konji koji su naviknuti na pucanj i ostaju mirni za sve vreme lova, a taj oblik lova se smatra poslednjim ostacima plemićkog i gospodskog lova, gde su stil i tradicija daleko važniji od samog odstrela i trofeja.

Lov lukom i strelom je dozvoljen samo u ograđenim lovištima (do 1.000 ha površine) gde je takav način lova na krupnu divljač predviđen lovnom osnovom. Ovakav način lova smatra se plemenitijim kada je odnos prema divljači u pitanju, jer joj pruža veće šanse da preživi. Ovakav način lova ima korene još u praistoriji. Tada je to bio najefikasniji način lova, a danas, kada je tehnologija i nauka znatno uznapredovala, mnogi lovci vraćaju se lovu sa lukom kao iskonskom i veoma etičkom obliku nadmudrivanja sa divljači. Lov sa lukom i strelom zahteva da se lovac divljači koju želi uloviti prikrade i približi na razdaljinu do najviše 35 metara kako bi pogodak bio efikasan. Na zapadu a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, lukom i strelom se love i najopasnije divlje životinje, uključujući medvede, koje lovac odstreljuje lukom i strelom sa relativno malog odstojanja, što je trijumf lovačke veštine ali i lične hrabrosti.

Grupni lov

U grupnom lovu učestvuje najmanje tri lovca, a najviše 20 lovaca po jednoj grupi. U grupnom lovu može da se lovi: prigonom; pogonom; kružnim lovom; lov pretragom sa psom.

Lov prigonom se sprovodi tako što se lovci postavljaju u zasedu u nizu na čistini (najčešće su to niske čeke na šumskim prosekama u lovu na divlje svinje), a iza njih pogoniči podižu i prigone divljač ka lovcima. Lovci nikada ne pucaju u pravcu prigona, već isključivo kada divljač izađe iza linije leđa lovaca i nađe se ispred lovaca (koju su leđima okrenuti pogoničima). U zavisnosti od veličine lovišta, praktikuje se i do nekoliko pogona u jednom danu samo što se mesta gde lovci čekaju divljač menjaju, te se lovci premeštaju. Radi povećanja bezbednosti, pored svakog lovca na čeki uvek je prisutan pratilac u lovu koji vodi računa o pravcu pucanja, ali i o organizaciji samog lova. Osim divlje svinje, lov prigonom se sprovodi i na neke druge vrste kao što je fazan. Princip je isti, samo što su lovci iza zaklona na čistini, a pogoniči podižu divljač iz gustiša i šumaraka.

Lov pogonom je oblik lova koji pored lovaca zahteva i angažovanje pogoniča. Sličan je lovu prigonom, a razlikuje se u tome što u lovu pogonom i lovci idu u pogon, odnosno kreću se određenim pravcem na određenom razmaku, dižu divljač i vrše odstrel.

Kružni lov je varijanta lova pogonom, kod koga se kretanje umesto u pravoj liniji vrši kružno ka sredini zamišljenog kruga. Sprovodi se na terenima se dobrom preglednošću i niskom vegetacijom. Mere bezbednosti i disciplina lovaca moraju da budu na najvišem nivou. Na početku lova se može loviti divljač i unutar i van kruga. Kada se krug toliko suzi da postoji i teorijska mogućnost povređivanja i ranjavanja, nakon naredbe lovnika, lovci okreću leđa centru kruga i lovi se samo divljač koja izađe iz njega. Unapred dogovorenim znacima koji se najčešće emituju lovačkom trubom ili pištaljkom označavaju se početak lova, zaustavljanje linije lovaca radi povremenih poravnavanja, vreme menjanja smera lova, kao i završetak lova. Varijanta kružnog lova je tzv. lov potkovicom kada lovci umesto kruga formiraju oblik potkovice.

Lov pretragom sa psom je grupni vid lova koji se sprovodi tako što lovci uz pomoć psa pretražuju teren, a pas kada pronađe divljač podiže je u let (fazan, prepelica) ili trk (zec) i lovci tada vrše odstrel. Na ovaj način kod nas se lovi najčešće sitna divljač, mada se često lovi i divlja svinja, a najbitnije za uspeh lova jeste dobro obučen, disciplinovan i poslušan pas.

Izvor: Prof. dr Vladimir Barović/Filozofski fakultet Novi Sad/Poljoprivrednik

Foto: Envato, Pexels