Početna Novo Poljoprivrednici traže predvidivu agrarnu politiku, uređenje tržišta i reformu PIO sistema

Poljoprivrednici traže predvidivu agrarnu politiku, uređenje tržišta i reformu PIO sistema

Poljoprivredni proizvođači u Srbiji suočavaju se sa brojnim problemima, među kojima su klimatske promene, smanjeni prinosi, niske otkupne cene i kašnjenje podsticaja. Od nadležnog ministarstva očekuju partnerski odnos, stabilnu agrarnu politiku i jasne uslove poslovanja, koji će omogućiti dugoročno planiranje proizvodnje.

Jančo Paljo iz Udruženja poljoprivrednika Aradac smatra da je neophodno utvrditi precizne rokove za isplatu svih podsticaja, ali i unapred definisati uslove i ekonomske parametre proizvodnje. Posebno ukazuje na neuređeno tržište, na kojem najveći deo zarade ostvaruju posrednici, trgovci i izvoznici, dok primarni proizvođači često posluju sa gubitkom.

Kao jedan od problema navodi i raspodelu pokrajinskih sredstava za poljoprivredu, za koju smatra da zahteva detaljnu proveru, uključujući način sprovođenja konkursa i licitacija državnog poljoprivrednog zemljišta.

Među važnim pitanjima je i status poljoprivrednika u sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja. Paljo smatra da je potrebno preispitati postojeća dugovanja, posebno ona koja nije moguće naplatiti, kao i promeniti kriterijume za obavezno osiguranje.

– PIO treba da plaćaju samo profesionalni poljoprivrednici – ističe Paljo, ukazujući na nesrazmeru između dugogodišnjeg uplaćivanja doprinosa i visine poljoprivrednih penzija. Zalaže se i za uključivanje profesionalnih proizvođača u sistem PDV-a, kao i uvođenje kamate u slučaju kašnjenja isplate subvencija.

Prema njegovim rečima, neophodno je utvrditi i stvarno stanje broja poljoprivrednih gazdinstava i stočnog fonda. Posebno naglašava da proizvodnja zahteva višegodišnju predvidivost, jer su za razvoj voćarskih zasada potrebne četiri do pet godina, dok je i u ratarstvu neophodno unapred poznavati uslove poslovanja za najmanje tri godine.

Sa problemima se suočavaju i stočari. Nenad Simić, koji se bavi tovom goveda i na farmi trenutno ima 700 grla, smatra da bi uredna isplata premija i subvencija, kao i bolje uređenje tržišta, omogućili povećanje domaće proizvodnje. Posebno ukazuje na konkurenciju uvoznog mesa, mesnih prerađevina i mlečnih proizvoda, kao i na potrebu da se domaći proizvodi jasnije razlikuju od uvoznih.

Kao jedan od ključnih preduslova za oporavak mlečnog govedarstva navodi usklađivanje otkupne cene mleka sa troškovima proizvodnje. Prema njegovoj proceni, cena bi trebalo da iznosi između 55 i 65 dinara po litru, uz pripadajuću premiju. Time bi se, kako smatra, stvorili povoljniji uslovi za povećanje proizvodnje mleka, broja muznih krava i teladi namenjene daljem tovu.

Simić ukazuje i na administrativne prepreke prilikom uvoza životinja za tov. Iako je zakonski rok za izdavanje dozvola 20 dana, na rešenja se, prema njegovim rečima, čeka i po nekoliko meseci. Takva kašnjenja otežavaju korišćenje povoljnih poljoprivrednih kredita, jer proizvođači gube deo grejs perioda pre nego što nabavljena grla stignu na farme.

Dodatni problem predstavlja neusaglašenost veterinarskih sertifikata sa pojedinim evropskim zemljama. Simić navodi da Srbija ne prihvata određene zdravstvene uslove za uvoz teladi iz Holandije, Hrvatske i Češke, zbog razlika u serotipovima vakcine protiv bolesti plavog jezika, iako su grla vakcinisana ili testirana PCR metodom.

Iz Udruženja „Agroprofit“ smatraju da je neophodno zakonom definisati organizaciju i nadležnosti ministarstva, uz formiranje posebne Uprave za stočarstvo. Ona bi trebalo sistematski da prati stanje u ovoj grani proizvodnje, unapređuje odgajivačko-selekcijski rad, vodi pouzdane proizvodne i tržišne evidencije i predlaže mere za stabilizaciju i razvoj sektora. Posebno se ističe potreba da odluke o uvozu budu zasnovane na stvarnim potrebama domaćeg tržišta, uz primenu zakonom dozvoljenih mera zaštite domaće proizvodnje.

Udruženje predlaže i formiranje Uprave za savetodavne poljoprivredne i prognozno-izveštajne službe, koje bi pružale stručnu i administrativnu pomoć gazdinstvima, pratile stanje useva, voćnjaka i stočarske proizvodnje i redovno dostavljale podatke ministarstvu. Njihov zadatak bio bi i unapređenje saradnje sa stručnim institucijama, razmena znanja i praćenje rezultata ogleda u biljnoj i stočarskoj proizvodnji.

Predlozi poljoprivrednika i njihovih udruženja ukazuju na potrebu za sveobuhvatnim promenama agrarne politike, sa posebnim akcentom na stabilno finansiranje, uređenije tržište, efikasniju administraciju i dugoročno planiranje proizvodnje.

Foto: ChatGPT/Agro TV