Ukidanje kvota za šećer u EU imaće veliki uticaj na domaću poljoprivredu. Proizvođačima iz Srbije biće znatno teže da izvoze svoju robu. Pojedini poljoprivrednici ove godine, zbog nesigurnosti, odustaju od sadnje repe.
Kvote za izvoz šećera u EU padaju u septembru ove godine. Ukidanje ograničene proizvodnje, smatraju stručnjaci, sigurno će uticati i na proizvođače šećerne repe u Srbiji, mada je možda još uvek prerano davati neke drastične dijagnoze. Neki od njih misle da se među rešenjima nalazi i dodatna stimulacija ratara koji gaje šećernu repu, ali da ti podsticaji treba da budu regulisani na osnovu kvaliteta. S druge strane, neki od poljoprivrednika koji su decenijama na njivama imali šećernu repu ovu ratarsku godinu će preskočiti.
Stvar je u tome da, kada se kvote ukinu, sve zemlje će moći da proizvode šećera koliko god žele. Očekuje se da će proizvodnja, koja je do sada kontrolisana, biti povećana. Balkan je do sada bio povlašćen, jer je mogao da izvozi šećer u EU, a kvota za Srbiju je 181.000 tona. Od ukupnog izvoza, 76% odlazi u EU, a ostatak u zemlje CEFTA.
Iako su šećerane u Srbiji veoma moderne i konkurentne, proizvođači će se teško izboriti bez pomoći države.
Inače, najveći proizvođači u EU su Francuzi, sa 16t saharoze po hektaru, prosek u EU je 11, a kod nas iznosi oko 9 tona, što ukazuje na to da nam je potrebna bolja tehnologija.
Jedan od rekordera u proizvodnji šećerne repe Draško Danilović, iz Kuzmina, ove godine, međutim, neće se baviti ovom ratarskom kulturom. Kako kaže, zbog nerešenih odnosa i lošeg davanja u zakup državnog zemljišta neće da rizikuje da ima loše prinose. On smatra da je problem u tome što je izdavanja zemljišta na godinu dana prekratkog roka, pa niko neće poštovati plodored. Zbog toga strahuje od pojave bolesti, ali i od rezidualnih herbicida. On dodaje da već kasne sa ulaženjem na posed, i sa pripremom zemljišta, kao i to da u poslednjih 30 godina nije bio bez šećerne repe, sve do sad.