Badnjak – jedan od simbola Božića

375

Badnjak, u nekim krajevima znan i kao „veseljak“, je grana drveta koja se kod pravoslavnih vernika tradicionalno stavlja na vatru domaćeg ognjišta na Badnje veče. Uz česnicu i božićno žito, predstavlja jedan od neizostavnih simbola proslave najradosnijeg hrišćanskog praznika u našem narodu.

Za badnje drvo se obično bira mlad, zdrav i prav cer, a u nedostatku ovog drveta, može se uzeti i neki drugi hrast. U Istočnoj Srbiji za Badnjak se uzimaju i bukva, kruška, dunja, grab ili šljiva, a u primorju maslina, lovor i brest. Glava kuće ranom zorom, čak i pre svitanja, odlazi u šumu sa još nekoliko muških članova familije. Kada domaćin odabere svoje drvo u šumi, okreće se ka istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i Božić, baci šaku žita na drvo i po običaju sa tri udarca sekirom mora da odseče stablo. Prema verovanju, Badnjak se seče ukoso i sa istočne strane, a ono što sekira u tri udarca ne preseče, završava se lomljenjem ili uvrtanjem. U nekim krajevima, običaj je poneti kući prvi iver od Badnjaka i staviti na mesto gde posebno želimo napredak – pored košnica, u kokošinjac ili štalu. Pri povratku kući, Badnjak se postavlja pored vrata, u uspravnom položaju.

06. januara uveče, badnjačar unosi Badnjak u dom. Stupajući preko praga, tradicionalno pozdravlja ukućane, i želi im srećno Badnje veče, a potom postavlja Badnjak na ognjište. U nekim delovima Srbije, na pod se prostire slama, a deca imitiraju piliće, prebiru po slami i pijuču. Vatra Badnjaka održava se i tokom Božića, ako se slučajno tokom noći ugasi – ujutru je treba obnoviti. Velika pažnja pridaje se prvoj osobi koja dođe u posetu tokom božićnog dana, i ta osoba naziva se „položajnik“. Poželjno je da to bude mlad, zdrav, stasit momak. Da ne bi došli nepozvani, umesto željenog položajnika, ljudi izbegavaju da za Božić idu u goste. Položajnik se daruje, a potom prilazi ognjištu, i uz raspirivanje vatre govori:

„Koliko varnica, toliko srećica,

Koliko varnica toliko parica,

Koliko varnica toliko u toru ovaca,

Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca,

Koliko varnica, toliko gusaka i piladi,

A najviše zdravlja i veselja,

Amin, Bože daj.“

Drevna tradicija nalaganja badnjaka ima moderne verzije prilagođene savremenim uslovima života. Današnje kuće obično nemaju ognjište na koje bi se mogao staviti badnjak, pa su ispred hramova organizovane velike lomače, na kojima se Badnjaci zajednički pale. Takođe, zbog života stanovnika grada, koji nemaju na raspolaganju hrastovu šumu, Badnjaci se mogu kupiti na gradskim pijacama. Najjednostavniji koštaju 50 – 100 dinara, a oni koji osim hrastove grančice sadrže i snop žita, trake i dekoracije dostižu čak do 500 dinara. Prodavci tvrde da je Badnjak posečen poštujući pravoslavnu tradiciju. Osim badnjaka, na tezgama ili haubama automobila prodaje se i isklasalo žito, koje košta od 100 do 250 dinara.

Foto: Pixabay, rukotvory.com.ua, http://www.spc.rs