Berba i skladištenje dunje

167

Davno je neko otpevao „Jesen stiže, dunjo moja“…. I zaista, baš sa prvim danima jeseni, počinje berba mirisnih žutih dunja. Plodovi dunje se beru od kraja septembra do kraja oktobra. Zrelost za konzumnu upotrebu ne dostižu na stablu, već mesec ili dva nakon berbe. Fiziološka zrelost se prepoznaje po tome što plodovi dostižu maksimalnu krupnoću za datu sortu, dobijaju žutu boju i lako se odvajaju sa rodnih grančica. Važno je zapamtiti da se dunja za konzumaciju bere u fiziološkoj, a za preradu u punoj zrelosti. 

Vremenu berbe treba posvetiti pažnju, jer od pravilnog izbora vremena zavisi dalje čuvanje i kvalitet ploda. Ako se plodovi uberu pre fiziološke zrelosti, mogući su gubici od čak 1% dnevno, kvalitet je slab, i mogu se veoma kratko čuvati. Prekasna berba takođe nije poželjna, može doći do spontanog opadanja, a ovako ubrani plodovi su podložniji skladišnim bolestima. Vreme berbe se najčešće određuje po boji pokožice, i lakoći odvajanja plodova od grana. Drugi metod je određivanje zrelosti na osnovu broja dana od punog cvetanja do fiziološke zrelosti. Još jedan od pokazatelja je lakoća odvajanja malja sa pokožice ploda – kod nezrelih plodova malje se znatno teže čupaju.

Dunju treba brati po suvom i lepom vremenu, od donjih grana i postepeno prelaziti na više, čime se opadanje plodova svodi na minimum. Berba se obavlja rukom tako što se plod obuhvati celom šakom, pa malo podigne, uvije i tako odvoji od grančice. Dunje za stonu potrošnju pakuju se u drvene gajbice (holandeze), u koje se plodovi slažu u jednom sloju. Plodovi za preradu mogu se prevoziti i u rinfuzu, u boks paletama ili plastičnim jabučarima.

Dunja se čuva do tri meseca, na temperaturi 0 do 2 stepena, i relativnoj vlažnosti vazduha od 90%, pod uslovom da je zaštita u zasadu pravilno sprovedena, a plodovi tretirani fungicidima pre unošenja u hlađeno skladište. Imajući u vidu da se dunja bere kasno u oktobru mesecu kada su prošle visoke temperature, plodovi se mogu relativno dobro čuvati u dobro provetrenim podrumima, ili sličnim prostorijama, do početka januara, pa čak i do marta, u zavisnosti od sorte.

Ipak, moramo imati na umu da je tokom čuvanja moguća pojava fizioloških i mikrobioloških oboljenja. Najčešća oboljenja koja napadaju uskladištenu dunju su:

Unutrašnje tamnjenje Javlja se najčešće posle 30 dana čuvanja, u delu ploda ispod pokožice, u obliku poluprstena ili prstena različite širine. U poodmakloj fazi cela površina poprečnog preseka je tamne boje, dok se na pokožici ne uočavaju nikakve promene. Pravovremena berba i što kraće čuvanje su prevencija ove fiziološke bolesti.

Gorke pege Fiziološka bolest koja nastaje u voćnjaku, ali se ispoljava tek u skladištu. Manifestuje se u vidu okruglastih, tamnozelenih, mrkih do skoro crnih udubljenja na pokožici ploda koje su katkad oivičene zelenom bojom. Ispod njih se nalaze nekrotirane parenhimske ćelije mesnatog dela ploda koje su sunđeraste, žilavije i zbijene strukture. Gorke pege se najčešće javljaju u predelu čašice i ne proširuju se. Kao osnovni uzrok pojavljivanja gorkih pega smatra se nedostatak Ca u plodu. Poznato je da kalcijum dospeva u plod ksilemskim uzlaznim tokom, te je snabdevenost ploda Ca dobra ukoliko pritiče dovoljno vode i hranljivih materija za rast letorasta i razvoj ploda. Međutim u slučajevima nedovoljne snabdevenosti vodom, nedovoljna je aktivnost ksilemskih elemenata, a kako se kalcijum ne može translocirati iz lišća u plod floemskim putem, to dovodi do deficita Ca u plodu. Deficit Ca u plodu je najčešće izražen u sušnim godinama. Zbog konkurentskog odnosa, dokazano je da smanjenje količine Ca dovodi do povećanja Mg u plodu, a deo Ca se premešta u druge organe. Usled navedenih poremećaja dolazi do odvajanja vode iz plodova, do velikih povećanja koncentracije K, Mg i organskih kiselina, što dovodi do poremećaja ćelija i nastajanja nekrotičnih mesta, gorkog ukusa usled obilnog nagomilavanja magnezijum-sulfata.

Gorke pege se mogu izbeći pravilnom ishranom, ravnomernim snabdevanjem vodom, prskanjem sa CaCl2 i Ca(NO3)2 u više navrata, kao i pravovremenom berbom.

Plodove treba brati u optimalnom stepenu zrelosti, jer se na rano ubranim plodovima gorke pege znatno ranije i intenzivnije pojavljuju. Posle berbe plodovima treba obezbediti optimalni režim čuvanja, pri čemu posebno treba obratiti pažnju na vlažnost vazduha.

Plutaste pege – Slične su gorkim pegama, a javljaju se kao posledica napada virusa. Mogu se naći neposredno uz površinu pokožice i sloju 1-2 mm ispod nje. Pored toga, dublje u mesu ploda može se sresti nekrotično tkivo koje podseća na gorke pege. Plodovi sa ovim oboljenjem su sitniji i deformisani.

Meka trulež (Penicillium expansum) – Najčešće se javlja na potpuno zrelim plodovima. Kad se bolest razvije, ceo plod postaje vodenast i vrlo mekan, a pri dodiru puca uz curenje soka. Ova bolest se može sprečiti pravovremenom berbom, pažljivim manipulisanjem plodovima, i čuvanjem na odgovarajućoj temperaturi.

Izvor: Dipl. inž. polj. Suzana Jerkić
Foto: Pixabay, CoverImages

 

 

 

 


reklama