Dobijena ukrštanjem sorti kalifornijska plava (California blue) i rut geršteter (Ruth Gerstetter) 1964. godine, boranka je za sortu šljive priznata četiri decenije kasnije – 2004. godine.
Autori su dr Dobrivoje Ogašanović, mr Radunka Plazinić, dr Svetomir Stamenković i dipl. ing. Vladan Milinković.
Stablo boranke je bujno, slično po habitusu sorti rut geršteter. Uglovi grananja su dosta oštri, što može dovesti do loma grana ako prerodi. Dobro je garnirana rodnim drvetom. Rađa na mešovitim grančicama i majskim kiticama. U cvetnom pupoljku sadrži prosečno 1,61 cvetova. List je krupan, tamnozelen i blago nazubljen. Cvet je srednjekrupan, beo, razvijenih cvetnih elemenata. Cveta gotovo istovremeno sa rut geršteterom. Delimično je samooplodna. Rodnost je solidna, čak i u godinama sa poznim mrazom. Nije izrazito osetljiva na bolesti i štetočine, a na virus šarke šljive (Plum pox virus) je tolerantna. Sa sejancem dženarike pokazuje dobru kompatibilnost.
Plod je loptasto ovalan, srednje krupan do krupan, krupniji od rut gerštetera. Prosek mase dosta varira (28,2 do 40,7 g). Dimenzije ploda su: visina – 36,8 mm, širina – 36,9 mm, debljina – 35,1 mm. Šav je slabo izražen, boja intenzivno plava. Mezokarp je slatkasto-nakiseo, žute boje. Peteljka je kratka i debela. Koštica je srednjekrupna, prosečne mase 1,11 g. Dimenzije koštice su: visina – 19,9 mm, širina – 16,0 mm, debljina – 9,5 mm. Kod ranije ubranih plodova ponekad se teže odvaja od mesa.
Sazreva izrazito rano, sedam do deset dana posle rut geršteter. Pokazuje veoma dobru transportabilnost.
Boranka je visoko kvalitetna stona sorta, ranog vremena zrenja, koja dobro popunjava vreme između rut geršteter i čačanske rane. Trebalo bi je gajiti u ograničenoj meri u blizini većih potrošačkih centara.
Izvor: Institut za voćarstvo
Foto: Institut za voćarstvo