Kada u smiraj dana lovac polako uđe u lovište koje hvata rumenilo raznih boja, prvo što primeti, osim odmora za oči, jeste opalo lišće koje ga izdajnički odaje na stotine metara unaokolo. Ako je lovac iskusan, odabere dobro mesto za čekanje, uđe u savezništvo sa vetrom koji će duvati u lice, odbije da odgovara na telefonske pozive i poruke i, ako još uspe da koji sat ne povuče dim iz omiljene cigarete, biće obradovan nesvakidašnjim prizorom. Počastvovaće ga ako ostane uporan crna divljač, kako stari lovci nazivaju divlje svinje, koje su u svim našim lovištima u ekspanziji, što znači da ih ima u više nego u dovoljnom broju.
Štete na usevima
Iako je svinja čest epitet kada želimo da naružimo nekoga, ona je, iako poznata po svojim sklonostima da bučno i obilno obeduje i kupa se u najblatnjavijim kaljugama, veoma inteligentna i spretna životinja. Divlje svinje imaju odlično pamćenje, tako da mogu bez problema da prepoznaju pojedine objekte ili prepreke, a oblast gde obitavaju poznaju do detalja, jer se kreću po ustaljenim stazama i prosecima. Iako pojedini lovci u trećem poluvremenu, odnosno veselju posle lova, umeju da se identifikuju sa tom životinjom, njena sličnost sa čovekom, kako kažu lekari, ogleda se u organima, jer su ljudski i svinjski najsličniji. Za poljoprivrednike je divlja svinja prava napast, jer zbog svoje brojnosti neretko pravi velike probleme na usevima. Na terenu se krajem leta mogu videti ozbiljne štete na njivama pod kukuruzom ili pšenicom, koje krda, hraneći se, uništavaju nemilice.
Opreznost i dobar njuh
Divlje svinje su svaštojedi, te u ishrani nisu ni najmanje izbirljive, ali su i veoma oprezna divljač, koja nikada neće izaći iz šume u polje ako dobro ne oslušnu i ne onjuše ima li potencijalne opasnosti u blizini. Hrane se isključivo noću, a ako je pun mesec neće lako izlaziti iz šumom obraslih terena ili brloga, jer ih veća količina svetlosti plaši. Pored odličnog sluha, divlje svinje imaju veoma razvijeno čulo njuha, ali im je vid slabija strana, pa se dešava da u trku nalete na zabezeknutog i nespremnog lovca. Ako je kojim slučajem divlji vepar ranjen, on će čak i u samrtnom ropcu nasrnuti na čoveka, a na društvenim mrežama ima desetine snimaka gde „začas posla“ lovac postane lovina.
Jasan poredak u čoporu
Divlja svinja kao predstavnik papkara ima veoma izraženu socijalnu organizaciju, jer u čoporu žive krmače sa mladuncima oba pola, dok se veprovi grupi priključuju isključivo tokom parenja. Ženke su agresivne kada imaju mlade, a mužjaci se međusobno napadaju kada počne parenje krajem oktobra i traje do decembra. Bremenitost ženki traje do 120 dana, kada krmača oprasi od tri do devet prasića. Jedan čopor predstavlja jednu familiju, a koliko su svinje inteligentna stvorenja ukazuje činjenica da se zimi grupe udružuju u prave saveze familija radi lakšeg nalaženja hrane i odbrane od predatora. U jednom čoporu mladunci ostaju do godinu i po dana, posle čega mužjaci napuštaju grupu i postaju veprovi samci.
Lov na divlje svinje
Divlje svinje se love sa čeka ili pogonom, a mogu se loviti karabinima ili lovačkim puškama sa neolučenim cevima, ali isključivo jedinačnim projektilom, zbog bezbednosti ostalih učesnika u lovu. Prema kalendaru lova, vepar se lovi od 15. aprila do 28. februara, kad i nazime (težine do 60 kilograma), a krmača od 1. jula do 31. decembra. Po oceni mnogih iskusnih lovaca, najlepši lov na divlje svinje je u zimskom periodu, kada lišće opadne, a još ako padne sneg, preglednost terena je odlična i za lov se stvaraju povoljni uslovi. Trofej kod divljih svinja su kljove, jer odrasle svinje imaju 44 zuba, a kod veprova su očnjaci koji se dele na sekače i brusače, veoma su razvijeni i rastu celog života, tako da njihova dužina nema veze sa težinom divljači.
Stara lovačka priča da veliki veprovi, koji mogu dostići težinu do 300 kilograma, imaju i najduže kljove – naprosto nije tačna. Činjenice govore da je vepar odstreljen na Prokletijama daleke 1970. godine, proglašen svetskim prvakom, bio težak samo 70 kilograma.
Na kraju, našim lovcima se može poručiti da su divlje svinje jedina naša divljač koja prilikom lova ispunjava pravilo lovne etike da divljač mora imati šanse da preživi, ali i da lovac istovremeno može biti ugrožen. Ko je lovio u pogonu, a došlo je do ranjavanja divlje svinje ili vepra, veoma dobro zna o čemu je reč. Zato treba dobro razmisliti i – „pamet u glavu“ pre nego što se puca, jer bezbednost je na prvom mestu.
Izvor: Prof. dr Vladimir Barović/Poljoprivrednik
Foto: Pixabay, Freepik