Beli luk ima povećane zahteve prema plodnosti zemljišta, a to znači i potrebe za obilnijim đubrenjem.
Do skora se smatralo da beli luk (kao i ostale lukove) ne bi trebalo đubriti organskim đubrivima, koja utiču na formiranje krupnih ali sočnih lukovica, sa povećanim sadržajem vode, pa nisu pogodne za duže čuvanje, jer brzo prorastaju i češće se kvare.
Međutim, novija istraživanja su pokazala da primena zgorelog stajnjaka povoljno utiče na povećanje prinosa i kvaliteta belog luka. Zato se i u našim proizvodnim područjima preporučuje đubrenje zgorelim stajnjakom koji bi trebalo uneti u jesen, pred osnovnu obradu u količini od 20-25t/ha. Beli luk sa prinosom od 10 t usvaja 80 kg azota, 20 kg fosfora i 40 kg kalijuma. Najčešće se đubri sa 80-100 kg azota,60-80 kg fosfora ,40-80 kg kalijuma.
Ukoliko se ne koristi stajnjak, količinu mineralnih đubriva trebalo bi povećati za 30-40%. Pod osnovnu obradu unosi se polovina NPK đubriva, a na proleće u vidu prihranjivanja (kod ozimih), odnosno startno (kod jarih) sa trećinom đubriva i u fazi najintenzivnijeg rasta kod jesenjeg u aprilu, a kod prolećnog u maju. Samo kod izrazito slabog porasta listova (u aprilu) đubri se sa oko 50 kg azota.
Izvor: dipl. inž. Nebojša Božović, PSSS Kosovska Mitrovica
Foto: Free Images