Pod mladim voćnjacima smatraju se zasadi u periodu intenzivnog rasta i razvoja voćaka. To je period od sađenja voćnih sadnica pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s obeležjem predviđenog oblika gajenja.

Mlade voćke trebalo bi redovno đubriti kako bi se ubrzao rast i razvoj.

U prvoj i drugoj godini voćke se đubre pojedinačno. Zona đubrenja oko voćaka trebalo bi da bude nešto šira od krošnje.

Prve godine, početkom vegetacije, obavlja se prihranjivanje sa 0,2 kg KAN-a ili 0,1 kg uree i 0,3 kg NPK 15:15:15 po stablu. Krajem maja ili početkom juna obavlja se još jedno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom đubriva kao kod prvog prihranjivanja.

Prve godine gajenja, u osnovnom đubrenju voćaka s gustim sklopom, đubri se po jednoj voćki s 0,15-0,20 kg s jednim od kompleksnih đubriva NPK 7:20:30, NPK 6:18:36, NPK 7:14:21 ili 0,1 kg NPK 8:26:26, NPK 10:30:20.

U drugoj godini gajenja đubrenje se obavlja u isto vreme i s istim vrstama đubriva, s tim da se količina poveća za 30 do 50 odsto.

U trećoj godini gajenja pa nadalje, đubrenje se obavlja po celoj površini voćnjaka, osim kod posebnih stabala, kad se dodaje od 0,2 (NPK 10:30:20) do 0,45 (NPK 5:20:30) kg/stablo, dok se četvrte godine posebna stabla đubre od 0,3 (NPK 10:30:20) do 0,6 (5:20:30) kg/stablo.

Vreme đubrenja i vrste đubriva iste su kao i kod đubrenja voćaka u rodu. Kod prihranjivanja mladih voćaka azotom trebalo bi nastojati da se doda veća količina đubriva voćkama koje se slabije rastu kako bi se voćke ujednačeno razvijale.

Izvor: Tonić Dejan, savetodavac za voćarstvo i vinogradarstvo PSSS Prokuplje