Đubrenje voćnjaka, vrste đubriva i norme

1683

Stručna preporuka popravke fizičko–hemijskih osobina zemljišta nemoguća je bez rezultata analize koja daje precizne podatke za procentualni udeo organske materije, nivo hraniva azota, fosfora i kalijuma, kao i pH vrednost zemljišta. S obzirom na to da se u periodu od novembra do marta primenjuje redovna agrotehnička mera đubrenja zasada, savet je uraditi analizu najkasnije do kraja godine kako bi se mogla izneti što preciznija preporuka za ishranu voćaka od strane odgovornog tehnologa.

Ova mera je izuzetno važna, tim pre što većina naših parcela pripada kategoriji onih sa niskom plodnošću. Naime, na osnovu sadržaja hraniva, parcele se mogu razvrstati u:

– Parcele niske plodnosti (2 % humusa, 5 mg P2O5, 8 mg K2O);

– Parcele srednje plodnosti (4 % humusa, 15 mg P2O5, 25 mg K2O);

– Parcele visoke plodnosti (sve vrednosti veće od prethodnih).

Pravilno uzorkovanje zemljišta podrazumeva uzimanje uzorka sa ukupno:

  • 5 uboda ašova na površini do 1 ha;
  • 8 – 10 uboda za 2 – 4 ha;
  • Za površine veće od 10 ha potrebno je parcelu razdeliti na manje komade sa kojih bi se uzelo više uzoraka iz razloga heterogenosti zemljišta.

S obzirom na to da je vrednost mineralnog i organskog đubriva neophodnog za redovno i obilno plodonošenje po hektaru zasada oko 500 € na godišnjem nivou (15 – 25% udela troškova), bespotrebna je bilo kakva rasprava o neophodnosti analize koja se po pravilu radi na svake 3 godine, ili u slučaju subvencionisanja od strane Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, na svakih 5 godina.

Unošenje organskih đubriva (humifikacija) se vrši po sledećem principu: za povećanje sadržaja humusa za 1% u zemljištu do d=40 cm treba jesenjom obradom uneti u zemljište jednokratno 40 t/ha stajnjaka (dobro zgorelog, goveđeg). Ovo unošenje se može izvršiti i višekratno (u toku 2-3 godine) sa 2-3 puta manjim količinama stajnjaka. Takođe, 2/3 ovih količina se zaoravaju na d=40-50 cm a 1/3 do d= 20-25 cm (kod kultura sa dubljim korenom), ili se posle dubljeg oranja stajnjak rasturi po površini i istanjira (kod kultura sa plićim korenom).

Nivo lako pristupačnog fosfora u zemljištu do d=40 cm može se đubrenjem povećati u toku jedne godine samo za 1-2 mg/100 g vazdušno suvog zemljišnog uzorka i to tako što se jesenjim đubrenjem unosi 60-120 kg/ha čistog hraniva fosfora.

Nivo lako pristupačnog kalijuma u zemljištu do d=40 cm može se đubrenjem povećati u toku jedne godine samo za 2-4 mg/100 g vazdušno suvog zemljišnog uzorka i to tako što se jesenjim đubrenjem unosi 120-240 kg/ha čistog hraniva fosfora.

Popravka pH vrednosti kiselih zemljišta (kalcifikacija) vrši se putem unošenja kalcijumovih đubriva jesenjom obradom, istovremeno kad se dodaju organska, fosforna i kalijumova đubriva. Kalcijum dodat zemljištu prodire u njega vrlo sporo, a unošenje veće količine kalcijumovih đubriva može blokirati prijem mikroelemenata (gvožđa, cinka, mangana, bora). Zato se preporučuje da se dodavanje kalcijuma obavi u sklopu agromeliorativnog đubrenja, pre podizanja voćnjaka, i/ili na svakih 4-5 godina u redovnom plodonošenju voćnjaka, zajedno sa stajnjakom. Princip unošenja je isti kao i kod stajnjaka (2/3 predviđene količine u 1. godini pripreme zemljišta zaore se na dubinu 50 cm, a preostala 1/3 se zaore na dubinu 20-25 cm u godini koja prethodi sadnji voćaka). Iako je agromelioracijom predviđeno unošenje 2-5 t/ha čistog kalcijuma shodno stepenu kiselosti zemljišta, ovu količinu nipošto ne bi trebalo uneti odjednom.

POJEDINAČNA ĐUBRIVA

 ORGANSKA ĐUBRIVA: Udeo pojedinih hraniva u stajskom đubrivu je različit, zavisno od porekla tj. životinje čiji se stajnjak koristi, načina skladištenja stajnjaka, kao vrste prostirke koja se koristi. Navedeni odnosi pojedinih hraniva u različitim vrstama stajnjaka treba da se uzmu sa rezervom, jer su u pitanju okvirne brojke:

– Goveđi stajnjak: 0,5 % N2; 0,2 % P2O5 i 0,7 % K2O;

– Konjski stajnjak: 0,5 % N2, 0,2  % P2O5 i 0,6 % K2O

– Ovčiji stajnjak: 0,7 % N2, 0,4 % P2O5 i 1,0 % K2O;

– Živinski stajnjak: 1,2 % N2, 1,5 % P2O5 i 0,9 % K2O.

Razbačeni stajnjak u roku od 24 h treba deponovati u zemljište pomoću bočne rotofreze ili tanjirače. U slučaju živinskog stajnjaka potrebno ga je najpre razrediti vodom u odnosu 1:1 i onda uneti u zemljište unutar rednog prostora.

Nitratna direktiva, evropski dokument iz 1991. godine, reguliše zaštitu podzemnih voda i sprečavanje njihovog zagađenja, a obavezujuća je za sve zemlje članice EU. Direktive koje se tiču ograničenja primene i tehničke preporuke za pravilnu upotrebu stajnjaka definišu i pravila njegovog zbrinjavanja i konzerviranja na farmi.

Prema Nitratnoj regulativi, ograničenje doze stajnjaka je na 210 kg/ha azota godišnje u prve IV godine (što je maksimalno 42 t/ha goveđeg tj. 18 t/ha živinskog stajnjaka) i svega 170 kg/ha azota nakon IV godine (34 t/ha goveđeg ili 14.5 t/ha živinskog stajnjaka).

Humus-glistenjak sve više postaje zamena za stajnjak u đubrenju, usled njegovog nedostatka zbog smanjenja stočnog fonda. On sadrži 3-5 puta više N2 i K2O i čak deset puta više P2O5 (pH vrednost se kreće u rasponu 7,2-7,7) pa se preporučuje za đubrenje zemljišta siromašnih fosforom (pri sadnji u količini 1,5 kg/jamiću, pri redovnom đubrenju 3-10 kg/stablu).

Treset je organska materija biljnog porekla koja ne sadrži mineralnu komponentu pa se stoga ne može smatrati zemljištem. Razlikujemo mahovinski (jako kiseli), travni (neutralne reakcije) i karstni (poplavni) treset. Ukoliko se samelje, pomeša sa ilovačom i obogati biogenim hranivima, onda se može koristiti u rasadničkoj proizvodnji (tresetni briketi), prilikom sadnje voćaka (3-5 kg/sadnom mestu), ali i za izdvajanje stimulatora rastenja. Odlikuje se dobrim vodno-vazdušnim kapacitetom.

Kompost je organsko đubrivo koje se dobija razlaganjem slame, šaše, smeća, komine, strugotine, i ostataka organskih industrijskih materijala. Može da posluži kao zamena za stajnjak prilikom sadnje voćaka i u rasadnickoj proizvodnji, ukoliko je prethodno masa razložena (lišće se lako i brzo razlaže, a grančice-sporo). Kompost je najbogatiji u organskoj materiji i kalcijumu (3,5-6 %), a sadrži vrlo malo hraniva (0,5 % N2 i K2O, a svega 0,3 % P2O5).

Osoka je tečno organsko đubrivo koje nastaje od tečnih fekalija i ispiranjem stajnjaka iz obora i štala. Primenjuje se 3 do 4 puta u toku vegetacije za površinsko đubrenje voćaka i razblažuje se vodom. Najbogatija u organskoj materiji i hranivima je ovčija osoka (7,8 % org. mase; 0,6 % N2; 0,1 % P2O5; 0,8 % K2O), a najsiromašnija je svinjska osoka (2-3 x manje u odnosu na ovčiju).

AZOTNA ĐUBRIVA

NaNO3 (natrijum-nitrat ili čilska šalitra): sadrži 16 % čistog hraniva azota. Obara pH vrednost zemljišta.

UAN (urea amonijumovog nitrata): sadrži oko 30 % čistog hraniva azota i ovo je tečno azotno đubrivo. Obara pH vrednost zemljišta.

AN (amonijum-nitrat): sadrži 34 % čistog hraniva azota i vrlo je rastvorljiv. Obara pH vrednost zemljišta.

UREA (karbamid): sadrži 46 % čistog hraniva azota. Obara pH vrednost zemljišta i ne meša se sa drugim đubrivima.

KAN (kalcijum-amonijum-nitrat): sadrži 27 % čistog hraniva azota i 7-8 % kalcijuma pa delimično može poslužiti i za blago povećanje pH zemljišta, iako se smatra fiziološki neutralnim đubrivom.

AMONIJUM SULFAT: sadrži 21 % čistog hraniva azota i 24 % sumpora. Koristi se za neutralna i alkalna zemljišta pošto obara pH vrednost zemljišta.

KALCIJUM-CIJANAMID: sadrži 16-19 % čistog hraniva azota i primenjuje se kod kiselih zemljišta pošto povećava pH vrednost zemljišnog rastvora.

KALCIJUM-NITRAT: sadrži 13-17 % čistog hraniva azota i spada u fiziološki alkalna đubriva (podiže pH vrednost zemljišta).

FOSFORNA ĐUBRIVA

MAP i DAP (mono i diamonijum fosfat):  sadrži 47 % čistog hraniva fosfora i 11 tj. 18 % čistog azota. Spadaju u fiziološki kisela đubriva pošto obaraju pH vrednost zemljišta.

SUPERFOSFAT (jednostruki i trostruki): sadrži 19 tj. 45 % čistog hraniva fosfora i 12 % sumpora. Podižu pH vrednost zemljišta pa se primenjuju za đubrenje kiselih zemljišta. Takođe sadrže 40-50 % gipsa pa spadaju i u krečna đubriva.

TOMASOVO BRAŠNO: sadrži 18 % čistog hraniva fosfora i oko 47 % kalcijuma pa stoga povećava pH vrednost zemljišta.

KALIJUMOVA ĐUBRIVA

KALIJUM-SULFAT: sadrži 50 % čistog hraniva kalijuma;

KALIJUM-NITRAT: sadrži 44 % čistog hraniva kalijuma i 13, % azota;

KALIJUM-MAGNEZIJUM-SULFAT: sadrži 22 % čistog hraniva kalijuma i 11 % magnezijuma;

KALIJUM-HLORID: sadrži 60 % čistog hraniva kalijuma u vidu hlorida, kao i 49 % azota i 2-3 % hlora. Obara pH vrednost zemljišta. Voćke ne vole koncentrovanu kalijumovu so jer iz nje apsorbuju više kalijuma, a u zemljišnom rastvoru zaostaju anjoni Cl2, koji pri slaboj pufernoj moći zemljišta mogu biti toksični. Zato je potrebno da u kalijumovom đubrivu ne bude manje od 48 % K2O, da sadržaj hlora nije veći od 3 % i sadržaj kiselina ne veći od 1,5 %.

KALCIJUMOVA ĐUBRIVA

MLEVENI DOLOMIT (CaCO3 x MgCo3): koristi se za kalcifikaciju onih zemljišta kojima nedostaje magnezijum. Sadrži 80-90 % kalcijuma.

MLEVENI KREČNJAK (CaCO3): sadrži 80-95 % kalcijuma i koristi se za popravljanje strukture zemljišta i pomaže rad bakterija nitrifikatora. Preporučuje se za kalcifikaciju lakših zemljišta.

ŽIVI (NEGAŠENI) KREČ ili pečeni krečnjak (CaO): sadrži 85-90 % kalcijuma i pogodan je za kalcifikaciju teških zemljišta. Rastura se po tihom vremenu, bez vetra kako se prah ne bi raznosio po okolini i oprljio listove drugih biljaka.

GAŠENI KREČ se dobija dejstvom vode na negašeni kreč i pri tome se jako zagreva. Pogodan je za kalcifikaciju zemljišta, a sadržaj kalcijuma je isti (85-90 %). Brzo deluje u zemljištu, ali je to ipak skup materijal za kalcifikaciju.

GIPS (CaSo4 x 2 H2O): koristi se kao sirov i pečen, a deluje kao fiziološki kiselo đubrivo, s obzirom da sadrži 23 % kalcijuma i 18 % sumpora. Koristi se za popravku zaslanjenih i vulkanskih zemljišta. Služi i kao istiskivač hraniva kalijuma iz površinskog sloja zemljišta i time doprinosi njegovom prodiranju u dublje slojeve zemljišta. Danas se manje koristi kao čist gips, a više se primenjuje kao đubrivo superfosfat, s obzirom da ono sadrži 40-50 % gipsa.

SATURACIONI MULJ: sporedni je produkt u proizvodnji šećera i sadrži 20-70 % kalcijuma, pH>8 (fiziološki bazno đubrivo), a sadrži i manje količine fosfora, kalijuma, gvožđa i mikroelemenata. Koristi se za kalcifikaciju lakših zemljišta.

 Tab. 1. Godišnje potrebe pojedinih vrsta voćaka za čistim hranivima azota, fosfora i kalijuma (kg/ha)

VRSTA MLADE VOĆKE

VOĆKE U RODU

UMEREN PRINOS VISOK PRINOS
N P2O5 K2O N P2O5 K2O N P2O5 K2O
Jabuka 10 20 40 80 40 140 150 70 250
Kruška 10 20 50 60 30 110 120 65 200
Trešnja 30 20 40 70 40 110 140 75 200
Višnja 50 30 50 100 50 140 190 90 250
Šljiva 40 30 50 90 50 140 160 90 250
Breskva 60 40 70 110 60 180 210 100 220
Crvena Ribizla 50 40 70 80 70 170
Crna Ribizla 60 30 50 110 50 140
Ogrozd 50 40 60 80 60 150
Malina 50 40 60 80 60 150
Kupina 60 40 50 100 60 140
Jagoda 40 50 80 100 70 170
Vinova loza 30-50 35-70 60-80 40-80 20-50 60-100 100-120 50-80 85-150

U intenzivnim zasadima, sa većim brojem biljaka po jedinici povrsine, gde se zemljište u međurednom prostoru održava u zatravljenom stanju (trava-malč), ove norme treba povećati za 30-50% za azot, a 15-20% za kalijum i fosfor.

Izvor: Mr Dejan Marinković, PSSS Padinska Skela

Foto: Pixabay, Unsplash (Karsten Würth )

 


reklama