Početna Novo EU menja pravila igre: Šta „mirror efekat“ donosi srpskim farmerima

EU menja pravila igre: Šta „mirror efekat“ donosi srpskim farmerima

Nova pravila Evropske unije koja bi trebalo da pooštre uslove za poljoprivredne proizvode iz zemalja van Unije mogla bi značajno da utiču i na srpske proizvođače. Pored kontrole samog proizvoda na granici, sve više pažnje posvećuje se i načinu na koji je proizvod proizveden.

Agrarni analitičar Žarko Galetin ocenjuje da Srbija, imajući u vidu trgovinsku i ekonomsku povezanost sa EU, nema mnogo prostora da ignoriše nova pravila.

– Naša orijentacija, u političkom i ekonomskom smislu, prema Evropskoj uniji nameće kao imperativ neke stvari koje moramo da prilagodimo, da se uskladimo sa standardima i uslovima Evropske unije – navodi Galetin.

Prema njegovim rečima, razlog za prilagođavanje nije samo politička orijentacija Srbije, već pre svega ekonomski interes.

– Naš najveći spoljnotrgovinski partner je Evropska unija. Imamo pozitivan spoljnotrgovinski bilans kada je reč o izvozu hrane. Izvozimo nešto manje od tri milijarde evra hrane na godišnjem nivou – kaže Galetin.

Upravo tu dolazi do izražaja takozvani „mirror efekat“.

– U principu, „mirror efekat“ znači ista pravila za robu proizvedenu u EU i robu proizvedenu u zemljama van Evropske unije. Ne samo u pogledu kontrole uvoznog proizvoda kao takvog, već i u pogledu načina na koji se taj proizvod proizvodi u zemlji izvoznici – objašnjava Galetin.

To predstavlja značajnu promenu u odnosu na dosadašnji pristup. Proizvod koji stigne na granicu i prođe laboratorijsku i fitosanitarnu kontrolu više ne mora nužno biti dovoljan uslov za izvoz ukoliko se utvrdi da je proizveden na način koji nije u skladu sa evropskim pravilima.

Galetin kao primer navodi voće koje je Srbija prethodnih godina izvozila na tržište EU.

– Svedoci smo da se u mnogo navrata roba vraća sa granica, posebno voće – maline, trešnje, a u jednom periodu i drugo voće – zbog toga što su se pojavili tragovi nedozvoljenih hemijskih supstanci i drugih nedozvoljenih elemenata – navodi on.

Novi pristup, prema njegovom tumačenju, ide korak dalje.

– Možete da proizvedete, recimo, višnju ili malinu, koje su značajne za naše izvozne proizvode, i da na fitosanitarnoj kontroli ne pokažu ništa nedozvoljeno. Međutim, Evropska unija sada dolazi kroz taj „mirror“ standard i pravilo koje kaže: Hajde da vidimo kako vi u vašoj zemlji proizvodite taj proizvod – objašnjava Galetin.

Drugim rečima, kontrola bi mogla da se proširi sa konačnog proizvoda na čitav proces proizvodnje.

Najveće troškove prilagođavanja Galetin očekuje u stočarskoj proizvodnji, gde evropski standardi obuhvataju i dobrobit životinja.

– Prva posledica koju će naši poljoprivrednici osetiti jeste u stočarskoj proizvodnji. Jednostavno, moraju da se prilagode evropskim standardima – ističe.

To podrazumeva ulaganja u objekte, uslove držanja životinja, odgovarajući prostor po grlu, ali i način skladištenja i upravljanja stajskim đubrivom.

– Ti standardi su vrlo zahtevni. Na primer, postoje prostorni uslovi, odnosno koliko kvadrata mora da bude obezbeđeno po životinji, za svinje, posebno za goveda. Tu su i standardi koji se odnose na udaljenost postrojenja za odlaganje stajskog đubriva od naseljenih mesta i samih objekata – navodi Galetin.

Zbog toga bi domaći proizvođači mogli da se suoče sa dodatnim investicijama čak i pre nego što svoj proizvod pošalju na evropsko tržište.

Slična situacija je i u biljnoj proizvodnji. Evropska politika sve više ograničava upotrebu određenih pesticida i drugih sredstava za zaštitu bilja, uz fokus na zdravlje ljudi, životnu sredinu i biodiverzitet.

Galetin upozorava da takva politika može imati i proizvodnu cenu.

– Ako ih ne primenjujete, verovatno će to uticati na prinos nekih bitnih kultura. Možda će biti manji prinos zbog pojave bolesti koje ranije niste imali u toj meri, jer ih niste mogli tretirati preparatima koje ste ranije koristili – objašnjava.

Sa druge strane, takav proizvod mogao bi da bude bezbedniji i usklađeniji sa evropskim standardima.

– Biće verovatno manji prinos, ali će proizvod biti zdraviji i potpuno u skladu sa standardima, kako biste mogli da ga izvezete u EU – dodaje Galetin.

On smatra da se iza novih pravila krije šira promena evropske agrarne politike. EU, prema njegovoj oceni, više nije prvenstveno fokusirana na povećanje količine proizvodnje, već na održivost, ekologiju, zaštitu prirode, biodiverzitet i dobrobit životinja.

– Agrarna politika EU se sve više okreće ka tim standardima: ekologiji, zaštiti prirode, biodiverzitetu, zaštiti životnih uslova i proizvodnji. Sve manje je okrenuta količini, sve manje proizvodnji „na broj“, zato što je EU dostigla dovoljnost u prehrambenom smislu, osim nekih proizvoda koji su primarno uvozno zavisni – kaže Galetin.

Kao ilustraciju tog zaokreta navodi Dansku, jednu od najrazvijenijih poljoprivrednih zemalja Evrope.

– Danska je, po svim parametrima, najrazvijenija agrarna zemlja u Evropi, pa možda i u svetu. Ona šalje signal javnosti u svojoj zemlji i Evropi da fokus velikih agrarnih zemalja ne treba da bude na pukoj proizvodnji i količini, već na održivosti, ekologiji, očuvanju životne sredine i biodiverziteta – objašnjava Galetin.

Šta „mirror efekat“ znači za Srbiju?

Za srpske proizvođače to praktično znači da će prilagođavanje evropskim pravilima morati da počne na samom gazdinstvu, a ne tek kada roba stigne do granice.

Biće potrebna ulaganja u objekte i opremu, sledljivost proizvodnje, način uzgoja životinja, zaštitu bilja i kontrolu upotrebe dozvoljenih preparata.

– To će u startu povećati troškove našim poljoprivrednim proizvođačima u narednom periodu. Moraju da imaju infrastrukturu koja će im obezbediti proizvodnju usklađenu sa proizvodnjom njihovih evropskih kolega u EU – kaže Galetin.

Istovremeno, stroža pravila mogu predstavljati i svojevrsni podsticaj za modernizaciju domaće poljoprivrede.

Galetin zato smatra da Srbija ne može da posmatra „mirror efekat“ samo kao novu prepreku izvozu, već kao pravac kojem će domaća poljoprivreda morati da se prilagodi.

– To je neki pravac na koji bi trebalo da se fokusiramo kada radimo sa Evropskom unijom. A Evropska unija nam je najveći partner i najveći kupac – ističe Galetin.

Za domaće proizvođače tako ostaje ključno pitanje kako da finansiraju prelazak na skuplji model proizvodnje, a da istovremeno ostanu konkurentni. Jer, ako evropsko tržište sve više bude proveravalo ne samo šta Srbija izvozi, već i kako je to proizvedeno, pravila igre za domaću poljoprivredu mogle bi značajno da se promene.

Izvor: EUpravo zato

Foto: ChatGPT/Agro TV