Ishrana domaćih gusaka malo se razlikuje od ishrane divljih. Hrane se uglavnom biljkama travaricama, a nešto manje vodenim rastinjem.
Postojanje pašnjaka i vodnih bazena na teritoriji okućnice omogućava ishranu različitim biljnim rastinjem: detelinom, pirevinom, maslačkom, mišjim graškom… Domaće guske se mogu terati na ispašu u priobalje reka i jezera, na livade, a nakon skupljanja letine, u polja i povrtnjake. Pri samostalnom formiranju pašnjaka preporučuje se sejanje travnate i mahunaste kulture koje su guskama najneophodnije u ishrani. Dnevno guske pojedu oko dva kilograma trave i to je sasvim dovoljna količina za održavanje života.
Tokom leta, umesto trave, guskama se mogu davati otpaci povrća i prehrambeni ostaci (posebno su korisni riblji). U jesenje-zimskom periodu guske se hrane senom, mlevenom travom, te snopčićima lisnatog i četinarskog drveća. Ipak, radi poboljšanja kondicije preporučuje se hraniti guske hranljivijim obrocima. Poželjno je, u manjim količinama, davati zrnastu hranu (kukuruz, pšenica, ječam, ovas, koštano i brašno od trave, mekinje, cveklu…). Za obogaćivanje dnevnog obroka, guskama se mogu davati kuvani krompir i druge gomoljaste biljke, kao i popareno seno.
Dnevni obrok podmlatka obogaćuje se hranivima neophodnim za njihov brz i pravilan razvoj. Prvi mesec gušćiće treba hraniti šest do sedam puta dnevno, a zatim se broj hranjenja smanjuje. U dvomesečnoj starosti guščići se hrane tri puta dnevno. Od samog početka preporučuje se davanje mešane kaše od ovsenog i ječmenog brašna, jaja, sira, mekinja i usitnjene sveže trave. Poželjno je hranu obogaćivati i hranivima životinjskog porekla (koštano brašno, kuvano jaje, mlad sir), uz dodavanje mineralnih materija (kreda, usitnjena ljuska jajeta). To povećava nosivost i broj izleženih mladunaca, a smanjuje rizik od toga da guske razbiju jaja. Obavezno je obezbeđenje dovoljne količine sveže vode. Postojanje veštačkih vodnih rezervoara za kupanje pri gajenju u zatvorenom prostoru, takođe je poželjno i korisno.
U letnjem periodu, guske ne treba zatvarati u živinarnik. U posebno ograđenom prostoru, guske se mogu i noću ostaviti u dvorištu. Naravno, treba im obezbediti hranilice i pojilice. Guske vole da se kupaju, pa im treba obezbediti bazen ili poveći sud (korito) s vodom koju povremeno treba menjati. Zimi za vreme sunčanih dana guske takođe treba puštati u dvorište. Čak i tokom hladnih dana poželjno je posle 11 sati nakratko pustiti ih u dvorište.
Organi za varenje kod gusaka su veoma razvijeni. Prosečna dužina creva je 11 puta veća od dužine tela. Radi poređenja, kod kokošaka taj odnos je 1:8. Snaga mišićnog želuca gusaka je dva puta veća u odnosu na kokošiji. Pomenute karakteristike omogućavaju guskama da hranu asimiliraju 1,5 puta brže u odnosu na ostale odomaćene ptice. Zahvaljujući tome, moguće je u njihov dnevni obrok uključiti i 25 odsto vitaminiziranog biljnog brašna, kao i povećanu količinu mekinja i drugih vrsta hraniva.
Ishrana gusaka je ekonomski veoma unosna, jer su hraniva sa previsokim sadržajem celuloze znatno jeftinija. U odnosu na druge vrste odomaćenih ptica, guske znatno efikasnije trože energetska svojstva hrane. Tako, na primer, energetski utrošak hrane kod kokošaka je 65, a kod gusaka je više od 80 odsto. Isto tako treba napomenuti da domaće guske troše mnogo vode za piće. U proseku, na kilogram utrošene hrane one popiju četiri litra vode.
Ubrzani metabolizam guščića potpomaže intezivno povećanje njihove žive mase. To je osobina koja važi za sve kategorije gusaka (podmladak i odrasle). Tokom prvih deset nedelja života, kod mladunaca se naglo povećava količina ugljene kiseline. Kasnije se taj pokazatelj postepeno smanjuje. Zbog ubrzane razmene gasova, guske su veoma osetljive ako postoji nedostatak kiseonika. U odnosu na druge životinje guskama, kao i plovkama, neophodna je pet puta veća razmena kiseonika. Deficit kiseonika pri povećanoj zasićenosti vazduha negativno utiče na njihovo zdravlje, a time i na produktivnost.
Tokom godine guske se mitare dva puta. Početak prvog mitarenja je krajem juna, a drugo se odvija sredinom jeseni. U letnjem periodu menja se veći deo perja, a tokom jeseni mitari se samo srednje perje i ono za kormilarenje. Velika gustina perja štiti guske od hladnoće. One bezbolno podnose kratkovremeno zahlađenje i do minus 30 stepeni Celzijusovih.
Gajenje bilo koje vrste odomaćenih ptica ne predstavlja poteškoću. Ipak, neophodno je obezbediti nekoliko uslova za gajenje domaćih gusaka:
1. Gustina perja i paperja omogućava da podnesu temperature do 25 stepeni Celzijusovih, ali to smanjuje plodnost. Najvažnije je isključiti postojanje promaje i ukloniti pukotine u živinarniku
2. Poželjna je umerena vlažnost u živinarniku 60-70 odsto
3. U živinarniku za svaku pticu treba obezbediti prostor od metra kvadratnog. Skučen prostor se brzo isprlja, vazdušna strujanja slabe, i sve utiče na opšte zdravlje ptica
4. Održavanje čistoće u živinarniku je zalog dobrog zdravlja gusaka i postizanja visoke produktivnosti u gajenju. Preporučuje se redovno čišćenje živinarnika, a dezinfekciju treba obaviti najmanje dva puta godišnje. Sa dolaskom toplih prolećnih dana, živinarnik treba generalno očistiti, zatim dezinfikovati, okrečiti sveže gašenim krečom, a pod prekriti slojem strugotine. U periodu pripreme za zimovanje poželjno je okrečiti pojedine delove živinarnika. Gnezda takođe treba okrečiti, a hranilice i pojilice oprati 2-postotnim rastvorom kaustične sode razblažene u toploj vodi.
Domaće guske nisu tako usplahirene kao plovke i kokoške. U dvorištu se ponašaju mirno, i ređe se oglašavaju u odnosu na druge domaće ptice. Neverovatno su poslušne. Intelekt gusaka se ispoljava u dostojanstvenosti i nezavisnosti. U živinarniku se drže po strani, ne odvajaju se i ne mešaju sa drugim pticama. Ako u živinarniku nema krupnijih ptica od njih (ćurke), onda preuzimaju ulogu vođa i nadzornika. U tom slučaju, smiruju jedinke drugih vrsta koje se često oglašavaju. One, takođe, prve izlaze i ulaze u živinarnik i određuju ostale svakodnevne sitnice. Tokom slobodne ispaše, ako vodena površina nije previše udaljena, guske mogu same da pronađu put do kuće.
Nisu agresivne prema drugim pticama koje žive u dvorištu, ali kao njihovi zaštitnici napadaju pse i nepoznate osobe. Takvo ponašanje povezano je sa urođenim genetskim pamćenjem nasleđenim iz vremena kada su u divljoj prirodi njihove praroditelje napadali upravo ljudi i predatori. U dvorištu, taj problem je lako rešiv. Dovoljno je znati da guske bezrazložno nikog ne napadaju. Nepoznati posetioci treba jednostavno da zaobiđu jato gusaka. Istovremeno, vlasnik živinarnika mora da se potrudi da u dvorište ne dospeju psi i opasni predatori.
Guske odnegovane u društvu sa decom i drugim životinjama postaju pitome i veoma privržene. Po želji, mogu se uspešno dresirati. Ne samo da brzo nauče jednostavne komande, već odlično razumeju karakter čoveka. Poznat je slučaj postarije udovice koja je nabavila gusana kako bi se spasla od usamljenosti. Iako je živela u velikom gradu, gusan je svoju gazdaricu pratio tokom šetnji po gradu i vožnji u gradskom saobraćaju. U svakom pogledu se pridržavao pravila tokom šetnje i sve činio sasvim slobodan, bez ikakvih sredstava podsticanja (povoci, amovi i slično).
Izvor: zov.rs
Foto: Pixabay