Angus je rasa koja se uglavnom koristi za proizvodnju mesa, a pretpostavlja se da potiče od crnih bezrožnih goveda sa planinskih područja Škotske. Ova regija se odlikuje siromašnim kvalitetom zemlje i hladnijom klimom tokom većeg dela godine. U 19. veku započet je selekcionarski rad pomoću umatičenih goveda, pogotovo u oblastima Angus i Aberdin, što je doprinelo širenju uzgoja i stvaranju veće populacije, uz primenu savremenih tehnika odabiranja.
Glave odlike rase su: nizak rast (prosečna visina grebena kod krava iznosi 115 do 120 cm, a kod bikova oko 120 do 135 cm), veoma razvijene proporcije prednjeg i zadnjeg dela tela, mala glava, široka u čelu i bez rogova, kao i kratak, snažan, mesnat vrat i izdužen trup. Prosečna težina iznosi 550 kg za krave, odnosno 850 kg za bikove, mada utovljeni bikovi mogu težiti i preko 1000 kg. Noge su kratke, a mišići u predelu butova dosežu do skočnih zglobova. Angusi su izvorno crne boje, ali su se vremenom pojavili i drugi sojevi, tako da sad preovladava crvena boja tela. Vime uglavnom ostaje belo.
Telići su obično po rođenju manje mase (oko 35 kg), pa se za proizvodnju teletine praktikuje ukrštanje sa krupnijim rasama. Ipak, baš zbog ove osobine, teljenje je uglavnom lako i bez komplikacija. Mlečnost je tolika da može prehraniti tele, odnosno kreće se od 1800 do 2200 litara mleka za 6 meseci, nakon čega se praktikuje zasušenje krava, i tranzicioni period pred novu reprodukciju. Inače, Angus krave su poznate po svojoj ranostasnosti i polnom sazrevanju.
Što se zdravlja i otpornosti tiče, postoje neke bolesti kojima je ova rasa sklona. U proseku jedno od četiri teleta pati od bolesti kostiju i mišića Arthrogryposis multiplex, koja smanjuje pokretljivost zglobova. Takođe, može se javiti hidrocefalija, čiji je simptom uvećana, deformisana glava. Kod ove rase je i patuljavost uočena nešto češće. Ipak, sreća je da je većina ovih bolesti recesivna, odnosno javiće se samo kada oba roditelja nose „bolestan“ gen.
Kao što smo već naveli, ova rasa se gaji mahom zbog dobijanja mesa. Iako ne postiže zavidnu veličinu, kvalitet mesa je odličan, sa velikim procentom mišićnog tkiva i veoma tankim potkožnim slojem masti. Bikovi se upotrebljavaju i za ukrštanje sa mlečnim rasama radi dobijanja teladi koja se odlikuju dobrom tovnom sposobnošću i kvalitetom mesa, pri čemu su teljenja izuzetno laka, pa se ponekad u mlečnim stadima praktikuje osemenjavanje prvotelki mlečnih rasa sa semenom angus bikova, jer teljenje ne uzrokuje stresne situacije po prvotelke, koje tada veoma lako ulaze u laktaciju i u dalji proces reprodukcije. Tako su, na primer, junice melezi angusa sa frizijskim govedom vrlo popularne u stadima sisajuće teladi u sistemu „krava-tele“ i čine dobru osnovu za buduću kravu dojilju. Ako se one opet ukrste sa angus bikom, dobijene junice su idealne krave dojilje, a muško potomstvo se tovi i iskorišćava za proizvodnju mesa.
Osim svega navedenog, jedna od glavnih prednosti ove rase je što pruža mogućnost organskog uzgoja. Takođe, velika prednost angus goveda je mogućnost dobre reprodukcije i tovnih osobina u relativno skromnim uslovima, uz minimalno angažovanje radne snage.
Foto: Cover Images