Za malinu, kao i za ostale voćne vrste, važi pravilo da je bolja jesenja nego prolećna sadnja.

Sadnja u kasno proleće je nepovoljna zato što se uvećavaju pupoljci na korenu, iz kojih će izbiti izdanci, pa prilikom sadnje dolazi do njihovog brojnijeg očenjavanja.

Pored toga, sve manje vlage u zemljištu i kasni prolećni topli vetrovi, koji isušuju žilice, najčešći su uzroci lošeg prijema sadnica.

Sadnja u suviše vlažno tlo dovodi do toga da se zemljište oko sadnice stvrdne u jaku pokoricu, koja ne dozvoljava da se izdanci iz podzemnog pupoljka probiju na površinu, a s sadnica maline se primi tek kad izbiju izdanci iz podzemnih pupoljaka. Zbog toga gaženje zemlje oko sadnice, za razliku od drugih voćnih vrsta, nije preporučljivo jer se pupoljci mogu oštetiti.

Sadnja ne sme da bude ni suviše duboka ni plitka. Ako je sadnja suviše plitka, koren će biti u zoni iz koje se isparavanjem brzo gubi vlaga, a ako je suviše duboka, koren će biti u „mrtvici“, gde je režim zemljišta nepovoljan, pa dolazi do manje aktivnosti korena i lošijeg porasta i plodonošenja.

Direktno stavljanje stajnjaka ili mineralnih đubriva na žilice prilikom sadnje može dovesti do potpunog sušenja korena. I nebrižljiv postupak prilikom sadnje, pogotovo ako sadnice isušuje vetar ili greje sunce, dovodi do lošijeg prijema ili propadanja maline.

Izvor: dipl. inž. Tanja Živković, PSSS Niš