Intenziviranje proizvodnje voća uslovljeno je sve skupljom i deficitarnom radnom snagom, hiperprodukcijom kod mnogih voćnih vrsta i ograničenim zemljišnim površinama. Savremena proizvodnja zahteva da voćke što ranije stupe u period plodonošenja, jer najskuplji period svakog zasada je period njegove nerodnosti. Gusta sadnja podrazumeva zasad sa voćkama smanjenog porasta, visine oko 2 metra, s odgovarajućim obimom krune.
Postoji nekoliko prednosti malih voćaka u odnosu na voćke većih razmera. Prvenstveno, voćke malog porasta imaju bolje osvetljenu krunu jer sunčevi zraci lakše prodiru u njenu unutrašnjost, dok na velikim voćkama unutrašnje grane bivaju zasenjene. Takođe, manje voćke bolje iskorišćavaju sunčevu energiju, samim tim su i produktivnije, a formiranje cvetnih pupoljaka, veličina i kvalitet plodova su u neposrednoj vezi sa stepenom osvetljavanja, što je od presudnog značaja za proizvodnju voća.
Voćke male bujnosti usmeravaju energiju (hranljive materije) većim delom na proizvodnju plodova, a manje na stvaranje drveta. Kod malih voćaka se oko 70% ugljenih hidrata troši na formiranje plodova, a kod velikih oko 40%. Gusta sadnja može postati promašaj ako usled bujnog porasta dođe do konkurencije između voćaka pre nego što one uđu u period plodonošenja, jer gusta sadnja ne znači i gust voćnjak.
Za pojedine voćne vrste preporučeni su sledeći razmaci sadnje:
1.) Jabuka na M 9
a) za slabo bujne sorte 3,5 x 1,25 m (2.270 voćaka/ha)
b) za srednje bujne sorte 3,5 x 1,5 m (1.900 voćaka/ha)
c) za bujne sorte 3,5 x 1,75 m (1.640 voćaka/ha)
2.) Kruška na dunji
a) za slabo bujne sorte 4 x 1,5 m (1.650 voćaka/ha)
b) za bujne sorte 4 x 2 m (1.125 voćaka/ha)
3.) Korišćenjem manje bujnih podloga za trešnju (u početku Kolt, a danas Gizela) u sklopu može biti od 1.000 stabala po hektaru (5×2 m) do čak 1.111 (4,5 x 2 m).
4. ) Višnja se takođe može gajiti u gustom sklopu. Na primer, šumadinka, reksele i ujfehertska grozdasta kalemljene su na podlogu Kolt i formirane kao vitko vreteno na rastojanju od četiri metra između redova, a u redu na 1,5 i dva metra. To znači da po hektaru ima 1.666, odnosno 1.250 stabala.
PODLOGE ZA JABUKU
Najvažnija podloga za jabuku u savremeno gustim zasadima je M 9, a za njom dolaze M 26 i MM 106.
Podloga M 9 je slabo bujna podloga za jabuku. Sorte jabuka na M 9 su bujnije nego na M 27, a slabije bujnije nego na M 26. Podloga M 9 je vrlo pogodna za intenzivne sisteme gajenja (gusta sadnja). Na ovoj podlozi sorte rano prorode (u drugoj, a najkasnije u trećoj godini), a zatim redovno i obilno rađaju. Plodovi sorata jabuke na M 9 su krupni, lepo obojeni, privlačni i nešto ranije sazrevaju nego na drugim vegetativnim podlogama. Zasadi jabuke na M 9 žive 25 do 30 godina. Otporna je prema suši i dobro se prilagođava različitim tipovima zemljišta. M 9 obrazuje zadebljanje (guku) ispod spojnog mesta sa plemenitom sortom jabuke. Stvara korenove izdanke u zasadu. Sorte jabuka na M 9 u savremenim gustim zasadima gaje se od 1.000 do 2.500 voćaka po hektaru.
Podloga M 26 spada u grupu slabo bujnih podloga za jabuku. Malo je bujnija nego M 9. Na spojnom mestu obrazuje se zadebljanje (guka). Pogodna je za guste zasade. Otporna je prema mrazevima, pa može da se gaji u područijima sa oštrijom klimom. Gaji se od 1.000 do 1.800 voćaka po hektaru.
Podloga MM 106 je srednje bujna vegetativna podloga. Sorte jabuke na MM 106 dosta se dobro ukorenjavaju na stalnom mestu. Jedna je od najboljih podloga za slabo bujne sorte jabuke. Gaji se od 800 do 1.300 voćaka po hektaru.
PODLOGE ZA KRUŠKU
U našim krajevima kao podloge najčešće se sreću dunja MA, dunja BA 29. Pored njih, kao podloge u svetu se sreću i koriste još i dunja MC (koja je manje bujnosti od MA), Adams 332 (belgijska podloga, po bujnosti između MA i MC), „Sydo“ (francuska selekcija dunje, slične bujnosti kao i MA), OHF i druge. S obzirom na to da još nije pronađena prikladna vegetativna podloga iz roda Pyrus, dunja i njene selekcije za sada ostaju najkorišćenije podloge za krušku.
Dunja MA – pogodna za gustu sadnju na boljim zemljištima. Traži duboka, plodna, umereno vlažna i rastresita zemljišta za postizanje visokih prinosa. Dobre je otpornosti na mraz. U vlažnim godinama i na krečnim zemljištima pati od hloroze. Sa dosta sorata kruške nema dobru podudarnost, pa se mora gajiti korišćenjem posrednika. Kao posrednik pri kalemljenju najviše se koristi sorta kaluđerka. Nažalost, mnoge kvalitetne sorte kruške zahtevaju posrednika pri kalemljenju (viljamovka, pakamov trijumf, boskova bočica). Dobar afinitet i kalemljenje bez posrednika dunja MA ima sa junskom lepoticom, santa marijom, butirom, fetelovom, kaluđerkom, druardovom…
Dunja BA 29 – najpoznatiji od klonova provansalske dunje. Pogodna je za gustu sadnju, nešto veće bujnosti nego MA, ali bolje podnosi kreč u zemljištu, što je čini boljom podlogom za alkalna zemljišta. Pokazuje nešto bolji afinitet sa sortama kruške od MA.
PODLOGE ZA TREŠNJU
Najveća prednost svih Gizela podloga, koje su sada najviše zastupljene u intenzivnim zasadima, je da utiču da stabla trešnje vrlo brzo prorode, već u drugoj godini, dok u pun rod stabla ulaze od četvrte godine. Visoki prinosi po jedinici površine obezbeđeni su dugi niz godina. Gizela podloge smanjuju usvajanje vode, što ublažava pojavu pucanja zrelih plodova, pojačavaju otpornost na zimske mrazeve, ali i otpornost na viruse prenete polenom, kao i kompatibilnost sa sortama trešnje. Visinu stabla je vrlo lako održavati između tri i četiri metra.
Gizela 5 je najzastupljenija podloga za trešnju širom sveta u svim klimatima i različitim tipovima zemljišta. Ona zahteva plodnija zemljišta i ne podnosi teška, glinovita. Osetljiva je na sušu. Umereno je osetljiva na veći sadržaj kreča u zemljištu. Bolje rezultate daje u područijima sa prohladnom klimom ili na nešto većim nadmorskim visinama. Ukorenjavanje je osrednje, pa se preporučuje korišćenje naslona. Nije sklona formiranju izdanaka. Ima dobar afinitet sa većinom sorti trešnje. Slabo je bujna podloga. Sorte kalemljene na njoj dostižu 20-40% bujnosti u odnosu na sejanac divlje trešnje. Pogodna je za gustu sadnju, sa 1.000 i više stabala po hektaru. Podstiče formiranje razvedene krune, sa većim uglom grananja. Kalemljene sorte prorode u drugoj godini po sađenju, a punu rodnost dostižu u petoj godini. Rodnost sorti na ovoj podlozi je veoma visoka u prvim godinama posle sađenja. Međutim, u kasnijim godinama rodnost sorti na ovoj podlozi često značajno opada i dolazi do vrlo slabog porasta mladara i smanjenja krupnoće plodova.(to je naročito izraženo kod samooplodnih sorti trešnje.) Kako bi se sprečilo umanjenje rodnosti u kasnijim godinama preporučuje se jača rezidba, dodavanje većih količina azotnih đubriva, navodnjavanje i proređivanje cvetova i plodova.
Gizela 6 je srednje je bujna podloga. Lako se gaji i na zemljištima slabijeg kvaliteta, uz vodni deficit tokom godine i manje pomoloških mera. Rezidba je neophodna da bi se obezbedila krupnoća plodova i duži eksploatacioni vek zasada. Bolje podnosi sušu, uspeva i na manje plodnijem tlu, a podnosi i teža, glinovita zemljišta. Poželjno je korišćenje naslona, barem u prvim godinama po sađenju. Nije sklona formiranju izdanaka. Ima dobar afinitet sa većinom sorti trešnje. Sorte kalemljene na njoj imaju bujnost oko 50-70% u odnosu na sejanac divlje trešnje. Sorte na ovoj podlozi rano stupaju u rod, dobre su rodnosti i imaju dobru krupnoću ploda. Pogodna je za gustinu sadnje 600-800 stabala po hektaru. Gizela 6 je veće bujnosti od Gizele 5, ali sorte na njoj rano prorode i dobro rađaju. Pored toga, bolje je adaptivosti na zemljište i manje je zahtevna u pogledu agrotehničkih mera. Kad se na njoj kaleme samooplodne ili vrlo rodne sorte, preporučuju se jače đubrenje i rezidba u cilju održavanja vegetativnog rasta i krupnoće ploda.
Iako iziskuje visoka početna ulaganja, gusta sadnja ih relativno brzo vraća, dok su troškovi proizvodnje znatno manji. Ovakav vid proizvodnje, uz korišćenje vegetativnih podloga slabije bujnosti, može se primenjivati u proizvodnji jabuke, kruške, trešnje… Sadnice za podizanje ovakvih zasada trebalo bi da su visoko kvalitetne, odgovarajuće podloge, sa dobro razvijenim korenovim sistemom i prevremenim grančicama.
Izvor: dipl. inž. Sanja Čokojević, PSSS Knjaževac
Foto: Free Images, Pixabay