Histomonijaza živine

613

Histomonoza ili crnoglavost, bolest crne glave, je oboljenje ćuraka, ređe kokošaka i drugih ptica, uzrokovano protozoom Histomonas meleagridis, koje karakteriše zapaljenje slepog creva i jetre, kao i visoki morbiditet i mortalitet, posebno kod ćurića.

Od histomonoze prvenstveno obolevaju ćurke. Kokoške i druge ptice, fazan, misirka, paun, prepelica, jarebica oboljevaju ređe i u znatno blažem obliku. Bolest najčešće napada ćuriće tri do 12 nedelja, dok stariji od pet meseci oboljevaju znatno ređe. Pilići mogu da obole u uzrastu od dve do pet nedelja. Gubici jako variraju, ali je mortalitet znatno viši kod podmlatka nego kod odraslih. Oboleli ćurići uginjavaju posle jedne do dve nedelje bolovanja, a mortalitet dostiže 80%, dok je kod pilića znatno niži. Odrasle ćurke su otpornije i mortalitet obično iznosi oko 20%. Prebolele jedinke se sporo oporavljaju i znatno zaostaju u porastu. U toku rekonvalescencije može da dođe do recidiva bolesti i uginuća. Jedinke koje su prebolele histomonozu ostaju dugo izvor infekcije.

Infekcija nastupa ingestijom razvojnih oblika parazita, koje obolele, prebolele ili klinički inaparentno inficirane jedinke izlučuju izmetom. Inefekcija može da se odigra istovremeno sa infekcijom sa Argas persicus, koji je mogući mehanički vektor.

Histomonasi su u spoljašnjoj sredini vrlo neotporni i propadaju za nekoliko minuta do nekoliko sati. Međutim, teren na kome su držane ćurke ostaje kontaminiran sa protozoom Histomonas meleagridis i više od godinu dana. Razlog su kišne gliste, koje ingestiraju jaja heterakisa sa inkorporisanim histomonasima.

Oboljenje se najranije javlja sedam do 12 dana od infekcije. Inače inkubacija traje do tri, retko preko četri nedelje. Bolest se javlja tokom cele godine, a najčešće sredinom i krajem leta.

Tok bolesti je prvenstveno subakutan, ali može da bude akutan i hroničan, ponekad i perakutan. Kod obolelih jedinki zapaža se inapetencija, slabost i umor, pa zaostaju za jatom na paši ili ispustu, ili se odvajaju od jata. Stoje opuštenih krila i nakosterešenog perja ili leže. Kasnije se javljaju dijareja, izmet je smrdljiv, žućkaste ili zelenkaste boje, kod starijih jedinki narandžasto-žute boje. Slabljenje i mršavljenje je naglo i progresivno, kao i apatija. U poslednjem stadijumu oboljenja zapaža se sivo do crveno prebojavanje kože, naročito na glavi. Promena boje kože može da izostane, ali isto tako i da se javi na početku bolesti. Obolela živina uginjava za sedam do 14 dana, nekada i ranije.

Kod starije živine oboljenje je hroničnog toka i simptomi su mnogo blaži. Često može da se zapazi samo proliv i postepeno mršavljenje i moguće uginuće. Ćurke oboljevaju teže od kokošaka, kod kojih se često i ne ispoljavaju simptomi. Ćurke nosilje teže oboljevaju od ostalih i trpe veće gubitke.

Izvor: „Bolesti živine“ (dr Dušan B. Orlić, dr Miloš Kapetanov)

Foto: Pixabay


reklama