Jagorčevina (Primula veris) je biljka brdskih i planinskih područja, vrlo rasprostranjena u Evropi, naročito na Balkanu. Raste na sunčanim livadama, retkim šumama, po obroncima i među grmljem.
Jagorčevina je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 30 cm i javlja se kao prvi vesnik proleća. Rizom je dug 1-5 cm, obrastao korenjem. Listovi su jajasti, na dugim peteljkama, po obodu talasasto nazubljeni, sakupljeni u prizemnu rozetu. S lica su zelene boje, sa naličja svetliji i obrasli maljama. Štitaste cvasti se nalaze na vrhu stabljike i sastoje se iz žutih zvonastih cvetova.
Cveta u martu i aprilu. Plod je čaura veličine do 1 cm. Žuti zvonasti cvetovi obrazuju štitaste cvasti koje se nalaze na vrhu stabljike.
Droga (Primulae rhizoma et radix) sadrži 5-10% triterpenskih saponozida, naročito primulaverin, salicilnu kiselinu, nešto tanina, etarsko ulje. Cvet sadrži manje saponozida za razliku od korena i to uglavnom u čašici.
Upotrebljava se za izradu galenskih preparata (dekokta, infuza, tinktura, ekstrakti) koji deluju kao ekspektoransi. Koristi se kod oboljenja disajnih organa, kod bronhitisa, astme i kašlja. Posebno dobro deluje kod dečijeg i staračkog kašlja. Veće doze izazivaju povraćanje i dijareju. Cvet se daje umesto divizminog cveta ili zajedno sa njim ulazi u sastav plućnih čajeva. Upotrebljava se kod upala mokraćnih puteva i kod nervnih smetnji (nesanica). Stari lekari su je koristili protiv paralize, histerije, nesvestice i glavobolje.
U rano proleće mlado lišće jagorčevine može da se koristi kao salata i za spremanje nekih jela, jer sadrži vitamin C (do 5%). U narodnoj medicini uljem od jagorčevine se leče kontuzije i bolovi u mišićima. U Nemačkoj se spravlja veliki broj gotovih lekova (kapi, sirupi i dr.) koji se koriste za izbacivanje sekreta.
Rizom sa korenom se vadi u proleće, u fazi cvetanja biljaka i to od starijih, uglavnom od trogodišnjih biljaka. Nakon vadenja očisti se od zemlje, opere i suši direktno na suncu ili u sušnici na temperaturi od 45 do 50 stepeni. Osušena droga je tamnosmeđe boje, prijatnog mirisa, ali neprijatnog i ljutog ukusa. Pakuje se u kutije ili jutane vreće i čuva zaštićena od svetlosti i vlage.
Jagorčevina raste na sunčanim livadama, retkim šumama, po obroncima i među grmljem. Cvet jagorčevine (Primulae flos) se sakuplja ceo ili bez čašice, od marta do maja, i suši u tankom sloju na promajnom mestu u hladu, kako bi sačuvao prirodnu boju. Odnos pri sušenju cveta je 5,5 :1.
Veoma je opasno ako se koren jagorčevine falsifikuje na izgled sličnim, ali otrovnim korenom divlje paprike. Različita anatomska građa ovih dvaju korenova uočava se pregledom mikroskopskih preparata.
Izvor: „Lekovito bilje – Gajenje, sakupljanje, upotreba“ – prof. dr Jan Kišgeci
Foto: Pixabay, freenatureimages.eu