Retka su stabla koja mogu tokom cele godine da pružaju takav prefinjeni vizualni užitak kao japanski javor.
Njegovi listovi menjaju boju prelaskom kroz najfinije nijanse, postepeno od ruba lista ili ruba krošnje kroz kasno leto i jesen. Promene boje lista, u zavisnosti od kultivara, vrste ili klimatskih uslova variraju iz godine u godinu i nikad nisu sasvim iste.
Japanski javor je cenjen zbog mladih izdanaka purpurne ili prodorno svetlozelene boje u proleće, sočnog zelenila leti, crvenih i zlatnih nijansi u jesen i zanimljivog i lepog spleta grana zimi. Uvek ostavljaju snažan utisak.
U pitanju je listopadno drvo iz porodice Aceraceae. Samonikla je vrsta u Japanu, Koreji i Kini, a širom sveta je popularan kao ukrasno stablo.
Iako rod javora broji preko 150 vrsta, posebno mesto zauzima vrsta Acer palmatum – japanski ili dlanolisni javor.
Biljka ima levkast, pečurkast ili oblik kišobrana sa visećim gustim granama, ili sa izbočenim delovima (bonsai forme).
Spektar boja lišća japanskog javora je neuobičajeno veliki. Čine ga tonovi i nijanse od svetlozelene, narandžasto žute i crvene, do roze boje. Cveta od aprila do maja purpurno crvenim cvetovima. U prirodi može dostići visinu do sedam metara, dok većina saksijskih i baštenskih sorti dostiže visinu od 0,6 do 3 m.
Japanskom javoru prijaju svetle pozicije, ali zaštićene od direktnih sunčevih zraka, plodno zemljište i veća vlažnost vazduha. Kad je reč o temperaturama, može da podnese i -30 stepeni, ali, s druge strane mora biti zaklonjen od jačih vetrova – ako ga gajimo u bašti. A, ako je uzgoj u saksiji, ne sme se dozvoliti isušivanje zemlje kao ni preterano zalivanje. Posle zalivanja ili kiše koja ga je zahvatila, ispraznite vodu iz podmetača. Orošavanje po vrelim danima će ostaviti smeđe fleke po listovima. Japanski javor koji se drži u saksiji zaliva se i zimi, ali jedino pri temperaturama većim od nule. Javor za vreme zimskih hladnoća možete zaštititi ako ga čuvate u termoplastičnoj saksiji.
Japanci su koristeći prirodnu raznolikost i genetsku varijabilnost stvorili mnoge kultivare i nadenuli im poetična imena koja je često nemoguće prevesti.
Svaki kultivar japanskog javora nosi u sebi toliku genetsku varijabilnost da mu svaki potomak dobijen semenom može biti potpuno različit. Ta različitost može biti toliko velika da je uopšte teško naći sličnost između roditeljske biljke i potomka. Međutim, to nikako ne umanjuje lepotu potomstva jednog kultivara koja može dati celu šumu najrazličitijih primeraka.
U mirnom razdoblju Edo ere, od 1603. do 1867. godine, bio je vrhunac kultivacije javora u Japanu. Postoje zapisi sa detaljnim opisom oko 200 kultivara iz tog razdoblja. Uzgajani su kao vrtne biljke, bonsai, a bili su i organizovani izleti u prirodu sa svrhom divljenja javorima u njihovom divljem okruženju. Međutim, kroz svetske ratove nestalo je mnogo vrednih kultivara. U teškim vremenima su celi nasadi i parkovi nestajali kao drvo za ogrev.
Iako je japanski javor tradicionalno drvo japanskog vrta, lepo se može uklopiti i u ostala podneblja i tipove parkova.
Najčešće se japanski javori sade kao pojedinačne biljke na centralnom mestu u vrtu ili na mestu gde značajno doprinose vizuelnom kvalitetu prostora, na primer, ulazi, staze, terase i padine. Japanski javori se može saditi i u kombinaciji sa ostalim biljkama, ali tada je potrebno posaditi nekoliko primeraka da bi se postigao željeni efekat.
Kombinuje se sa žbunjem i patuljastim drvenastrim biljkama. Sadi se u vrtu, kamenjarima, alpinumima ili u blizini ribnjaka.
Javor se smatra drvetom inteligencije i ima izuzetnu simboliku.
Uzgoj japanskog javora
Japanski javor se razmnožava iz semena ili reznicama. Reznice se uzimaju na proleće i uz primenu hormona počinju da stvaraju žilice.
Reznice sa četiri do šest listova trebalo bi da imaju dužinu od oko 15 cm. Navlažite ih, a onda potopite u hormonski preparat za ožiljavanje namenjen drvenastim biljkama. Ovi preparati mogu biti u vidu praha ali i tečni, kad nije potrebno prethodno umakanje u vodu. Posle ožijavanja, iskopajte rupu u zemlji, a na dno bi trebalo posuti malo peska. Reznice se postavljaju uspravno tako da iznad zemlje ostane oko pet centimetara njene dužine. Pritisnite zemlju oko posađene reznice i preventivno poprskajte fungicidom.
Presađivanje japanskog javora potrebno je uraditi na tri godine ako se gaji u vrtu, a za one u saksiji presađivanje se obavlja svake godine. Japanskom javoru je potrebno prihranjivanje u aprilu i to sporootapajućim đubrivom.
Ako ovo drvo gajite u bašti, rezidba mu neće biti potrebna, ali je zato neophodno da mu u aprilu uklonite grane koje su oštećene zbog mrazeva. Japanski javor gajen u saksiji se orezuje od maja do septembra.