Po našem zakonu, primena antibiotika u poljoprivrednoj proizvodnji je strogo zabranjena. Ali, u zemljama gde je to dozvoljeno koriste se streptomicin, oksitetraciklin, gentamicin i oksolinska kiselina.
Namenjeni su prvenstveno suzbijanju bakteriozne plamenjače voćaka, pre svega jabuke i kruške, kao bakterioznih oboljenja povrća, paprike i paradajza.
Tridesetih godina prošlog veka antibiotici su počeli da se koriste u humanoj medicini, a nešto kasnije i u fitomedicini. Cilj je bio suzbijanje bakterioza povrća i ukrasnih biljaka, kao i bakteriozne plamenjače voća. Više od tri decenije bili su u upotrebi, a nije se poklanjalo dovoljno pažnje pojavi rezistentnosti (otpornosti) fitopatogenih bakterija. Međutim, vremena su se promenila. Broj antibiotika u fitomedicini je skroman u odnosu na one u veterini ili medicini. Uglavnom su namenjeni zaštiti voćaka, povrća i ukrasnog bilja, jer se skupa primena može nadoknaditi prinosom. Najčešće se koriste streptomicin, oksitetraciklin, gentamicin i oksolinska kiselina. Problem je nastao pošto su otkriveni otporni sojevi patogenih bakterija.
Uticaj na ljude
Da li ovi antibiotici mogu uticati na pojavu rezistentnosti bakterija koje prouzrokuju oboljenja ljudi? Ovo pitanje bilo je predmet mnogih rasprava, posebno u Evropi i Severnoj Americi. Najviše su zabrinuti veterinari, zbog direktne upotrebe i učešća od čak 40 odsto u ukupnoj potrošnji antibiotika u SAD. Zabrinutost se odnosi i na biljnu proizvodnju, iako su količina i spektar preparata u ovom slučaju veoma mali. Kritičari tvrde da antibiotici na otvorenom i velikom prostoru mogu povećati učestalost otpornih bakterija u lancu ishrane. Mnogi poljoprivrednici, nasuprot tome, navode da u dosadašnjoj, skoro pedesetogodišnjoj praksi, nisu uočili da su bakterije u humanoj medicini povezane s korišćenjem antibiotika u biljnoj prozvodnji. Tako, još nema jasnog odgovora na pitanje da li su bakterije pronađene kod radnika na farmama ili potrošača svežih plodova nastale pod uticajem antibiotika kojima su štićene biljke.
U Srbiji nije registrovan ni jedan preparat na bazi antibiotika. Ali, iz Mađarske, u kojoj je to pitanje regulisano zakonom, ilegalno stižu antibiotici za primenu u poljoprivredi. Čini se da ono što nije dozvoljeno, odmah postaje traženije. Ipak, možda je to manje zlo od česte primene antibiotika u veterini. Streptomicin sulfat se iz pakovanja od 500 grama odmerava „na kašiku“ ili se često celo pakovanje sipa u traktorsku prskalicu od 400 litara. Kakve su posledice ove nestručne primene? Da li su i koliko antibiotici efikasni, pojavljuje li se rezistencija? Šta na kraju svi jedemo? Na ova pitanja treba da odgovore stručnjaci. Oni moraju da utvrde sistem registracije, primene i kontrole korišćenja antibiotika, ako su nam oni zaista potrebni.
Izvor: dipl. inž. Žaklina Mladenović, PSSS Smederevo
Foto: Free Images