Krastavost kruške, čiji je izazivač gljivica Venturia pirina, ekonomski je izuzetno važna bolest jer stvara najveće teškoće proizvođačima ove voćne vrste, a na oboljenje su najosjetljiviji tek zametnuti plodovi.
Prvi simptomi javljaju se u rano proleće na licu zaraženog lišća u obliku maslinastozelenih, okruglih pega (krasta) koje kasnije dobiju ljubičastu, a potom crnu boju. Isti simptomi se kasnije pojavljuju i na plodovima. Potrebno je naglasiti da je, zbog površinske voštane kutikule, lišće kruške otpornije na krastavost od plodova koji mogu da budu potpuno uništeni.
Zbog posebne morfološke građe, lišće kruške je početkom maja gotovo uvek zdravstveno ispravno.
Usled zastoja u porastu tkiva unutar pege, zaraženo lišće počinje da se deformiše. Na mladim zaraženim izbojcima javljaju se najpre sitni, ovalni plikovi na kori koji kasnije pucaju i nastaju rak-rane. To se najčešće dešava kod osetljivih sorti. Takvi zaraženi mladi izbojci dovode do odumiranje pupoljaka sledećeg proleća.
Na krastavost najosjetljiviji su tek zametnuti plodovi. Simptomi na plodovima u početku su slični onima na lišću. Javljaju se čađave okrugle pege unutar kojih je rast tkiva usporen što dovodi do jače deformacije plodova. Na već razvijenim plodovima bolest se manifestira u vidu sitnih pega koje se ne šire. Zaraženo tkivo unutar pega puca i time se omogućuje razvoj raznih gljivica koje izazivaju trulež.
Venturia pirina prezimljava na zaraženom opalom lišću na tlu ili u obliku micelija na zaraženim mladim izbojcima. Na opalom lišću tokom zime razvijaju se pseudoteciji iz kojih se u proleće, krajem marta, u aprilu ili maju, oslobađaju zrele askospore koje nošene vetrom vrše primarnu zarazu u voćnjaku. Da bi askospore proklijale, lišće mora da bude vlažno. Kad askospora proklija, daje začetak micelija koje prodiru pod kutikulu lista, dok se u plodu i mladim izbojcima micelija razvija kroz intercelulare dublje u tkiva. Micelija razvija kratke i jednostavne konidiofore zagasite boje na čijim se vrhovima stvaraju konidije. Kad prva stvorena konidija otpadne, na njenom mestu nastaje nova konidija i tako neprekidno. Konidije predstavljaju izvor sekundarne zaraze u toku vegetacije. One se stvaraju u neposrednoj blizini pupoljaka i zato mogu lako da zaraze tek zametnute listove u pupoljku. Kasnije se ta pojava opaža kao tamne uzdužne pruge u sredini lista. Odvajanje konidija od konidiofora uslovljeno je takođe prisustvom vode. U jesen, kad zaraženo lišće padne na tlo, počinju da se formiraju pseudotecije i krug se zatvara.
Suzbijanje se sastoji od preventivnih i kurativnih mera.
Najbolji uspesi u suzbijanju krastavosti postižu se preventivnom zaštitom u rano proleće (već u fazi mišjih ušiju) fungicidima na bazi bakra, s obzirom na to da kurativna primena preparata na bazi triazola daje slabije rezultate. Drugo tretiranje potrebno je obaviti neposredno pre fenofaze roze pupoljak i to fungicidima na bazi kaptana, mankozeba ili dodina. Razmaci između prskanja tokom aprila obično su kraći, a produžavaju se u maju i najduži su u junu. Sistemske fungicide je preporučljivo koristiti samo na osnovi prognoze i praćenja infekcije i to u vreme cvetanja pa do kraja juna.
Foto: PIS Vojvodina, Bruce Watt, University of Maine, Bugwood.or