Kvalitetna i bezbedna hrana nisu isto, evo kako nas varaju u prodavnicama!

34

Prosečan potrošač je laik, ne poznaje proces proizvodnje i obrade hrane, i osuđen je na to da veruje trgovcima kada su sastav i kvalitet namirnice kupljene u prodavnici u pitanju. Prevare sa hranom su, nažalost, sve češća pojava, i to je toliko uzelo maha, da je Ministarstvo poljoprivrede odlučilo da izmeni zakon koji uređuje ovu oblast, i uvede novi termin „prevare u hrani“.

Nedavno je na Kurir televiziji objavljena interesantna debata o tome šta zapravo znače termini bezbedna, a šta kvalitetna hrana. Na ovu temu govorili su Prof. dr Svetlana Stanišić, profesor fizičke hemije, i Jovan Ristić, ispred udruženja za zaštitu potrošača Efektiva.

– Trebalo bi da napravimo razliku između kvaliteta i bezbednosti. Naprimer, proizvod nekih žele bombona je bezbedan, dakle nećete se otrovati, nećete imati simptome bolesti narednih dva do 12 sati nakon što ga unesete, ali da li je kvaliteta? Nije. Kvalitet se ogleda koliko proizvod ima hranjivih materija, koliko će to koristiti vašem zdravlju u dužem vremenskom proizvodu. Sa druge strane, imamo jabuku, gde je kvalitet na visokom nivou, ali da li je bezbedna zavisi od toga gde je kupite, odnosno koliko je proizvođač prskao. Kada govorimo o rizicima, ta pitanja vezujemo za bezbednost, u smislu trovanja, i to podrzumeva neke kratkoročne rizike. Mada, bezbednost hrane je sada počela da uključuje i neke dugoročne rizike, na primer aflatoksin – pratimo nivo, jer aflatoksin ne daje simptome i probleme sa zdravljem odmah. Neke materije još uvek nisu ni ispraćene u našoj zemlji, kao što su na primer trans-masti ili akrilamid – kaže dr Stanišić.

Ipak, njen stav je da je najveći problem kada je u pitanju hrana to što naši potrošači retko gledaju deklaraciju, a i kada je gledaju na njoj ne vide najvažnije stvari.

– Znate, džem i kokice recimo mogu da se deklarišu kao prirodno u rafovima, ali to ne znači nužno da je to i zdravo. Prirodno stoji nekada uprkos visokom sadržaju kalorija, masti, šećera ili soli. Tu prirodno nije isto što i kvalitetno – kaže ona.

Jovan Ristić iz Efektive smatra da trgovci na neki način koriste nedovoljnu informisanost potrošača.

– Tu vidim problem, mi smo prosečni potrošači, mi smo osuđeni da verujemo prodavcu i proizvođaču. Mi nemamo dovoljno znanja o tome kako se pravi ili obrađuje hrana, ništa mi to ne znamo. Mi spadamo u prosečne potrošače, u laike. A upravo zbog toga ne možemo da u potpunosti razumemo šta znači deklaracija koju smo pročitali. Tu vidim isto probleme. Da li imamo znanje da razumemo šta piše na deklaraciji? – navodi on.

Ristić je naveo da se često suočavamo i sa falsifikovanom hranom.

Imate Zakon o opštoj bezbednosti hrane, popisuju se neki standardi, ali nešto može biti ispravno, a ostavljati dugoročne posledice. Može biti prevarno, bez obzira na to što je možda bezbedno. Ako vam neko uvali falsifikat sa nekim jeftinijim sastojcima, u redu, to neće da vas ubije. Ali to i dalje nije ono što ste kupili – zaključuje ovaj član Efektive.

Tako se deo mesa koje je deklarisano kao juneće često zamenjuje jeftinijim pilećim, pa upravo zbog takvih situacija, gde se u skuplju namirnicu podmeće jeftina, Ministarstvo poljoprivrede radi na izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti hrane i donošenju Zakona o službenim kontrolama, pa bi trebalo da se uvede i novi termin – prevare u hrani.

Izvor: Kurir

Foto: Pixabay