Ne kaže se bez razloga za nekog da je lukav, prefrigan, „namazan“ kao lisica. Ta nevelika životinja ume da prevari i najupornije pse goniče, a zna da nadmudri i najiskusnije lovce.
Često se sreće u crtaćima, nalazi se u bajkama i basnama, a ima je i u pokojoj pesmi. Živi na teritoriji čitave Evrope, Severne Amerike, Azije i Severne Afrike, a kod nas je ima u svim lovištima Srbije.
U čitavoj Srbiji je prisutna, a u Vojvodini uglavnom nastanjuje sve predele od banatskih pustara i ritskih šuma, preko brdovitog Srema, dok je nešto ređa u bačkoj ravnici. Svi lovci se slažu da joj baš i nisu mnogo skloni zato što uništava divljač, te se tretira kao štetočina, ili bolje reći – lukavi konkurent lovaca. Međutim, ima ona i dobru, sanitarnu ulogu.
Prepoznaje se po krznu
Lisica je u srodstvu sa vukom i psom i njen najbliži opis kaže da je ona u životinjskoj hijerarhiji nešto između te dve vrste, jer u dužinu raste oko metar, a u visinu naraste do 40 centimetara, dok najteži primerci mogu dostići oko deset kilograma. Lisice se dele na običnu ili poljsku, tamnu i krstašicu, koja ima zagasitoriđu dlaku, po dužini leđa i preko plećki tamnu, a posebno je za oko lepa srebrna lisica, koja se gaji na specijalizovanim farmama.
U našim lovištima širom Srbije najčešća je obična lisica, koja ima crvenkasto-žućkasto krzno, a njen ukras je dugačak rep gusto obrastao crvenom dlakom. Lisica može da živi do 15 godina u prirodnim uslovima, a po ishrani je svaštojed, jer lovi razne sitne glodare, kokoške, zečeve i fazane, ali neće mimoići ni voće. U jesenjim mesecima omiljena poslastica za nju je zrelo grožđe, koje jede ako na raspolaganju nema nešto iz mesnatog menija.
Brižna majka
Parenje kod lisica počinje u februaru, a romansa počinje tako što ženka iz repne žlezde izlučuje poseban miris kojim privuče mužjaka. Parenje se obavlja u diskreciji, koju pruža duboka i mračna jama, a posle dva meseca bremenitosti okote se od tri do sedam mladunaca, koji su dve nedelje slepi. Lisica ne ostavlja svoje mlade osim kad ide po hranu. Doji ih nešto manje od dva meseca, a zatim im donosi plen da se vežbaju u lovu.
Lija je veoma lukava životinja, kaže svaka lovačka priča, ali je tako i u realnosti. Da ne bi otkrila svoje podzemne jame u kojima se skriva i čuva lisičiće, ona lovi po nekoliko kilometara daleko od svog staništa. Pri tom koristi po nekoliko jama koje imaju više izlaza, a ako primeti da je neko prilazio njenom stanu, hitro će ga napustiti.
Lisica je brižna majka i ako oseti opasnost, brzo će iz jame prebaciti u novo stanište svoje mladunce. Krase je hitrost, opreznost i lakoća prilagođavanja svim uslovima, pa tako nije redak slučaj da u potrazi za hranom dođe u gradsku sredinu. Nedavno je primećena u novosadskom naselju Liman, što ne treba da čudi, jer za nju su urbani uslovi pravi restoran brze hrane u kome, bez imalo muke, može naći dobar obrok u nekom od kontejnera. Ima je u svim većim gradovima, a ni za stanovnike megapolisa kakav je London nije retkost da je sretnu u parkovima, na ulicama ili ispred zgrada.
Lov na lisicu
Lisicu uglavnom muči šuga, koja joj uništava krzno, dok je posebna opasnost besnilo. Ta strašna bolest često napada lisice koje se kao besne mogu prepoznati po tome što gube strah od ljudi. Kada u prirodi primetite liju koja lako prilazi kućama, ne boji se ljudi i domaćih životinja, gotovo je sigurno da se radi o besnilu, pa je neophodna krajnja opreznost, posebno ako su deca u blizini. U svim drugim situacijama lisica je bezopasna i ako ne gajite živinu, niste fazan ili zec, nema potrebe da se bojite tog dugorepog, lukavog stvorenja.
Van režima zaštite je, što znači da se može loviti čitave godine i to olučenim cevima (karabinima manjih kalibara, kao što je na primer 223 Remington) ili neolučenim cevima (lovačke puške sačmarice) i to najčešće sačmom promera 4,5 mm. Lisica se obično lovi čekanjem, kada lovac napravi čeku na terenu gde se može očekivati prolazak ove divljači. Može se loviti i tokom pogona, neretko kada se lovi druga divljač, poput zeca ili divlje svinje. Lisica je nekad lovljena zbog bogatog i skupocenog krzna, koje je bilo na ceni, a danas je lovci uglavnom love kao predatora koji uništava drugu divljač, posebno mladunce.
S druge strane, treba istaći njenu bitnu ulogu u prirodi kao sanitarca, ali i divlju životinju koja masovno tamani pacove i miševe, gde je ona odličan pomagač čoveku u suzbijanju tih opasnih prenosnika raznih bolesti i zaraza. Zato je lukava lisica pomalo konkurent, a ponekad i pomagač naših lovaca, a njeno prisustvo u prihvatljivoj meri je svedočanstvo da u lovištu imamo stabilan i održiv ekosistem.
Izvor: Prof. dr Vladimir Barović/Poljoprivrednik
Foto: Pexels, Pixabay, Freepik