Program organske proizvodnje u malinarstvu blizak je tradicionalnom načinu proizvodnje po inputima, ali sa određenim pojedinostima, naznačenim u sistemu kontrole procesa. Naime, samo proizvod kontrolisan i sertifikovan od strane ovlašćene kontrolne organizacije može se staviti u promet sa oznakom – organski proizvod.
Na samom početku izuzetno je značajno izabrati pogodno područje (po mogućstvu brdsko-planinsko) i odabrati proverene, savesne proizvođače koji razumeju sve faze proizvodnje i u potpunosti sarađuju na njenoj realizaciji. Neophodno je i postojanje sistema interne kontrole koji će pratiti, usmeravati i obrazovati proizvođače.
Ekološki principi moraju se poštovati kako u samom zasadu, tako i oko njega, sa očuvanom zonom cvetajućih biljaka spontane flore, oko 5-7% ukupe površine parcele (takozvane – kompenzacione neobrađene površine, koje bi obezbeđivale mesta za skrivanje, ishranu i razmnožavanje korisnih organizama – korisnih insekata, ptica, ježeva i drugih).
Lokacije bi trebalo da su osunčane, sa blagim strujanjem vazduha, zaštićene od jakih vetrova i, posebno, kasnih prolećnih mrazeva. Za optimalno korišćenje sunčeve svetlosti, redove bi trebalo postavljati u pravcu sever-jug, a valjalo bi da njihov pravac prate dominantni vetrovi na tom terenu.
U prioritetnom odabiru parcela jesu i osobine zemljišta, a najpogodnija su srednje teška do laka zemljišta, uz preko 3% sadržaja organske materije. Za ovu svrhu najbolje rezultate daju gajnjače, blago opodzoljene gajnjače, deluvijalna zemljišta, rečni nanos i aluvijumi, kao i smeđa, slabo kisela zemljišta. Veoma je važno da su parcele sa dobrom drenažom, čime su i rizici od zabarivanja minimalni. Odgovarajuća obrada zemljišta (oko 40 cm dubine), dodavanje organske materije i gajenje na uzdignutim redovima neki su od načina prevazilaženja problema koji se javljaju na teškim zemljištima.
Radi smanjenja patoloških infekcija, pre zimskog perioda izabrati izdanke srednje razvijenosti i bujnosti, odstraniti previše kržljave i prebujne koje su zbog pucanja kore značajno osetljivije na napad malinine muve galice.
Izbegavati lokacije na kojima su prethodno gajene druge voćne vrste (na primer, breskve, jabuke, kruške, vinova loza…), kao i prethodno gajene povrtarske kulture (paprika, paradajz, krompir, duvan), lucerka.., kao domaćine gljive Verticillium albo-atrum, koja je prouzrokovač zelenog uvenuća. Zemljišta trebalo bi da su oslobođena od štetnih nematoda. Takođe, prisustvo divljih jagodastih vrsta trebalo bi svesti na minimum kako bi se kontrolisao potencijal bolesti i smanjila brojnost štetočina.
Zasnivanje voćnjaka trebalo bi obaviti sadnim materijalom koji je proizveden metodama organske proizvodnje, a u rastilima za zaštitu od prouzrokovača bolesti i štetočina dozvoljena su samo sredstva koja su u upotrebi u organskoj proizvodnji. Jednostavnost razmnožavanja, niska cena koštanja sadnice i nekontrolisana proizvodnja sadnica izazvalo je širenje nekih vrlo destruktivnih bolesti (na primer, trulež korena maline), pa su posebne mere Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pomogle proizvođačima sadnica u zasnivanju matičnih zasada sa sertifikovanim materijalom (uz uništavanje zaraženih malinjaka i kontroli zdravstvenog stanja ostalih zasada) i umnogome uticale na presecanje lanca širenja zaraze i stabilizaciju stanja na terenu.
U izboru sortimenta, dosadašnja praksa pokazala je dominaciju u strukturi sorte vilamet, čiji izbor pruža višestruke prednosti u organskoj proizvodnji. Zapaženo je na terenu širenje sorte miker, ali i introdukcija i ogledi drugih perspektivnih sorti, koje bi svojom adaptabilnošću i otpornošću bile pogodne za organsku proizvodnju. Na osnovu podataka stranih autora, pogodne su i sorte titan, heritidž i kivigold…
Izvor: dipl. inž. Branko Tanasković, PSSS Čačak
Foto. Pixabay, Unsplash, Agro TV