Jedva vidljivi delovi plastike – mikroplastika, sve su češće predmet naučnih istraživanja kako bi naučnici odgonetnuli njihovo kretanje kroz ekosisteme i stepen štetnosti po okolinu.
Ono što smo doskora samo nagađali o malim neprijateljima životne sredine sada pouzdano znamo, a najnovija studija, koju su sproveli Istraživači sa Univerziteta Nortvestern i Univerziteta u Birmingemu, baca novo svetlo na opasnosti koje nam prete od mikroplastike.
Naime, među stručnjacima je postojalo uverenje da se mikroplastika ne zadržava dugo u rekama budući da su u neprekidnom pokretu, već da veoma brzo dospeva do okeana gde utiče na živi svet u vodi i narušava morski ekosistem.
Međutim, najnovija studija, objavljena u žurnalu „Science Advances“, ukazuje na to da proces mešanja površinske vode sa vodom na većim dubinama može „zarobiti“ čestice lagane mikroplastike koje bi inače trebalo da plutaju.
– Većina onoga što znamo o zagađenju plastikom tiče se okeana jer je tamo zagađenje veoma vidljivo. Sada znamo da se male plastične čestice, fragmenti i vlakna mogu naći skoro svuda. Naš rad pokazuje da se mnogo mikroplastike iz gradskih otpadnih voda na kraju taloži u blizini izvora reke i potrebno je mnogo vremena da se transportuje nizvodno u okeane. Ova deponovana mikroplastika uzrokuje ekološku štetu, a velika količina deponovanih čestica znači da će biti potrebno mnogo vremena da se sve one isperu iz naših slatkovodnih ekosistema – rekao je Aron Pakman, jedan od autora studije.
Mikroplastika se nakuplja i obitava u rekama i do sedam godina pre nego što dospe do okeana, zabrinjavajuć je zaključak ove studije, ali se Pakman nada da istraživači sada mogu bolje da procene i razumeju dugoročne uticaje zagađenja mikroplastikom na slatkovodne sisteme.
Izvor: Energetski portal
Foto: Freepik