Za ishranu živine koriste se različita hraniva, koja bi trebalo da sadrže nizak nivo sirovih vlakana, proteine, lipide i skrob.
Hraniva za živinu se dele na: energetska, proteinska i mineralna.
Energetska hraniva su zrna žitarica. Zrna kukuruza predstavljaju osnovni izvor energije. Kukuruz sadrži malu količinu sirovih vlakana, pa je i samim tim lako svarljiv. Takođe sadrži vitamin E, vitamine B kompleksa kao i karotin koji utiče na boju žumanceta.
Ječam sadrži veću količinu sirovih vlakana od kukuruza, zbog čega u obrocima može da zameni samo deo kukuruza. U svom sastavu ima 10 – 11% proteina i 2% masti. Ječam sadrži manje energetskih hraniva od kukuruza, kao i vitamina i karotina. U ishrani živine, u obroku ne sme biti više od 20% ječma jer dovodi do depresije u konzumiranju hrane.
Pšenica za ishranu živine je uglavnom pšenica koja se ne može upotrebiti u ishrani ljudi zbog svog lošeg kvaliteta. Sadrši 10 – 14% proteina, veoma malu količinu vitamina A i D, dok vitamina B ima znatno više. Pšenične mekinje imaju malu energetsku vrednost i visok sadržaj sirovih vlakana zbog čega se često ne preporučuje njihova upotreba u ishrani.
Ovas sadrži najmanje metaboličke energije i najviše sirovih vlakana. Sadrži 7 – 15% proteina koji su izrazito lošeg kvaliteta. Ovas utiče na operjavanje i sprečavanje pojave kanibalizma. Povećava nosivost koka nosilja ukoliko se u njihovoj ishrani koristi oljušteno zrno ovsa. U smešama koncetrata za živinu, maksimalan nivo zrna ovsa može da iznosi 10 – 15%.
Raž je po svom hemiskom sastavu sličan pšenici. Njegovo korišćenje u ishrani živine je ograničeno zbog prisustva gorkog ukusa. Ukoliko je količina raži u obroku veća od 10% dolazi do lepljivog izmeta, smanjenja konzumiranja hrane i prerasta životinja.
Izvor: Dipl. inž. Zdravko Dobrić, PSSS Beograd
Foto: Envato