Kao neophodnoj meri plantažnog gajenja borovnice, navodnjavanju se mora sa posvetiti posebne pažnja.
Pored obezbeđenja dovoljnih količina vode, mora se voditi računa i o njenom kvalitetu, hemijskom sastavu, pH vrednosti i sadržaju gvožđa. Često su potrebne provere pH vrednosti kako ne bi došlo do promene kiselosti supstrata na kome se gaji borovnica. U zavisnosti od fenofaze razvoja, dnevne količine vode variraju i veće su u periodu formiranja i razvoja poda i tokom berbe.
Visoka koncentacija pojedinih elemenata u vodi za zalivanje može negativno da se odrazi na kvalitet plodova. Na primer, visok sadržaj gvožđa može da izazove na bobicama pojavu pega braon boje koje smanjuju tržišnu vrednost plodova.
Najkvalitetniji način zalivanja se obezbeđuje sistemom „kap po kap“. Upotrebom tog sistema najracionalnije se koristi voda, biljke se ne kvase po površini lišća, pri čemu se smanjuje opasnost od nastajanja i prenošenja bolesti .Nedostatak ovog sistema je njegova velika osetljivost na mehanička oštećenja i ispiranje lako pokretljivih elemenata (azot) iz zone kvašenja u dublje slojeve usled čega oni postaju nedostupni korenovom sistemu biljke.
Navodnjavanje veštačkom kišom putem instaliranih stacionarnih ili pokretnih sistema ima brojne prednosti. Ovi sistemi se odlikuju dugim vekom upotrebe, ne predstavljaju smetnju pri izvođenju različitih operacija u zasadu i veoma se efikasno mogu upotrebiti pri zaštiti zasada od poznih prolećnih mrazeva. Posebno je značajna njihova uloga u stvaranju povoljnog mikroklimata u zasadu (vlažnosti vazduha koja se veoma povoljno odražava na kondiciono stanje biljaka), što nije slučaj sa primenom sistema „kap po kap“.
Treći, manje efikasan, način je navodnjavanje vodenim kolima kojim se zalivanje vrši vrlo racionalno i kvalitetno. Sistem se sastoji od mini vodenih topova koji prave neprekidno vodeno kolo ispod biljke. Prečnik vodenog kola je obično jednak prečniku korenovog sistema.
Foto: Pixabay