Svake godine s proleća, sa porastom temperature, zasadi kruške nalaze se na udaru obične kruškine buve (Cacopsylla pyri).
Štete nanose larve sisajući sokove na mladom lišću i mladarima, pupoljcima i plodovima, usled čega može doći do žućenja i uvijanja listova, opadanja cvetnih i lisnih pupoljaka i mladih plodova.
Larve kruškine buve prave i indirektne štete, jer se na izlučenu mednu rosu naseljava gljiva čađavica, usled čega lišće i plodovi postaju crni. Kao posledica toga smanjuje se fotosintetska aktivnost, a kod jačeg napada dolazi i do opadanja listova i plodova. Napadnuti plodovi gube i tržišnu vrednost.
Odrasle jedinke kruškine buve su prenosioci fitoplazme (Pear decline), prouzrokovača iznenadnog propadanja kruške.
Cacopsylla pyri ima 4-5, pa i više generacija godišnje u zavisnosti od vremenskih prilika, prirodnih nepriljatelja itd. Kad je intenzivan porast vegetacije, može se očekivati veći broj generacija godišnje. Obično ima manje jedinki prve i druge generacije, a treća prouzrokuje već vidljive štete.
Prezimljava kao imago zimske forme u zasadima kruške na skrivenim mestima ili ispod opalog lišća. Ženke odlažu jaja već od sredine februara na mladare oko pupoljaka, u grupicama od 6-10 jaja.
Od početka vegetacije ženke odlažu jaja isključivo na zelene organe kruške u grupama (mladi nerazvijeni dlakavi listići, vrhovi izbojaka, cvetne peteljke, lice i naličje listova). Kad dnevna temperatura pređe 10 stepeni, ženke polažu 150-200 jaja na pupoljke i mlado lišće, pojedinačno ili u nizu (u jedan, dva ili više redova), na naličju lišća duž nervature. Embrionalno razviće traje 6-25 dana u zavisnosti od temperature.
Imago zimske forme javlja se do početka maja, a već u to vreme su prisutne i prve letnje forme. Od prve dekade septembra počinju ponovo da se pojavljuju zimske forme.
Prva jača pojava larvi je obično u maju u zavisnosti od temperature i vremenskih prilika. Larve naseljavaju vrhove izbojaka, lišće, cvetne peteljke i cvetove, a kasnije i plodove. Larva prelazi kroz pet larvenih stadijuma, prve generacije ulaze u pupoljak da se hrane, dok su dva poslednja stadijuma uočljiva već i na listu, sa obilnom produkcijom medne rose.
Suzbijanje kruškine buve tokom vegetacije je veoma teško. S jedne strane zbog malog broja efikasnih preparata, a s druge zbog mogućnosti nastajanja rezistentnih sojeva upotrebom preparata istih ili sličnih mehanizama delovanja. U kasnijoj fazi (maj-avgust) prirodni neprijatelji ove štetočine mogu u značajnoj meri da redukuju njen broj. U ovom periodu neki insekticidi, koji se koriste za subijanje kruškinog smotavca, deluju i na prirodne neprijatelje kruškine buve. Zbog toga je preporučljivo da se za suzbijanje kruškinog smotavca u ovakim zasadima koriste prvenstveno preparati na bazi, na primer, diflubenzurona. Potrebno je suzbiti odrasle, prezimele insekte u jesen (pre opadanja lišća) i proleće (pre kretanja vegetacije) radi smanjenja populacije u narednoj sezoni. Pre polaganja jaja koristiti se neki preparat na bazi piretroida uz dodatak mineralnog ulja, jer ženke kruškine buve ne polažu jaja na uljnu podlogu.
Značajne mere zaštite su i sadnja manje bujnih sorti i izbegavanje intenzivne mineralne ishrane azotom.
Foto: PIS Vojvodina