Pančićeva omorika – zaštitni znak Srbije

264

Pančićeva omorika (Picea omorika), koju mnogi nazivaju živim fosilom, potiče iz Srbije i predstavlja endemsku vrstu.

Ime je dobila po poznatom srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je pronašao na obroncima planine Tare. Prirodni areal je dosta mali i to je jedan od glavnih razloga što se ubraja u zaštićene vrste.

Obuhvata zapadne delove Srbije kao i istočne predele Bosne, odnosno srednji tok reke Drine. Kad je reč o nadmorskoj visini, uspeva na 400 metara, ali i na 1.700 m.

Od ostalih četinara je izdvaja izuzetno tanko i vitko stablo koje doseže visinu do 50 m. Koren je plitak i prilagođava se bukvalno svakom tipu terena. Krošnja je piramidalnog oblika, s tim da su donje grane povijene ka zemlji sa vrhovima ka gore, srednje su u horizontalnom položaju, dok one na vrhu rastu vertikalno.

Iglice su sitne, dužine do 2 cm. Cveta od aprila do juna, a šišarke po sazrevanju dobijaju izrazitu tamnoljubičastu boju.

Uslovi koju su potrebni za raste ovog četinara su minimalni. Ne zahteva toplotu, svetlost, kao ni plodno zemljište. Uspeva na krečnjačkom i stenovitom tlu, kao i na izuzetno vlažnom zemljištu. Vremenom, ljudi su je preneli u Evropu i Ameriku gde se uzgaja kao dekorativna biljka po parkovima, ali danas jedino u Srbiji raste slobodno, u prirodi.

Izuzetno dobro podnosi zagađenja i iz tog razloga uspeva i u gradovima.

Razmnožava se semenom, kao i vegetativnim putem, odnosno, položenicama (grane pri zemlji se zatrpavaju i tako ožiljavaju).

Foto: Facebook


reklama