Parenje kunića i utvrđivanje graviditeta

1480

Prirodno parenje kunića  se događa samo kad je ženka spremna, tj. kada je u estrusu. Ovulacija (pucanje folikula) i njegovo ispadanje u jajovod označavaju pravo vreme za akt parenja. Deset sati nakon parenja, pod uticajem hormona, folikuli brzo pucaju jedan za drugim. Spremnost za oplodnju je najveća dan-dva nakon početka estrusa. Ženka tada slabije jede, postaje nemirna i kopa po stelji. Ako joj rukom pređemo preko leđa, primetićemo da karakteristično izdiže zadnji deo tela. Spoljni deo polnog organa je nabrekao i modar. Ipak, znakovi nagona se ne manifestuju kod svake jedinke istim intenzitetom. 

Za parenje se uvek ženka dovodi mužjaku, nikako obrnuto. U veoma kratkom vremenskom roku, mužjak će skočiti na nju. Ženka se obično drži mirno, samo podizanjem zadnjeg dela tela pomaže mužjaku. Posle uspešnog parenja, mužjak leže na stranu ili iza ženke, i ostaje tako nekoliko sekundi, obično uz ispuštanje zvukova, poput cijukanja ili režanja. Ako mužjak pri parenju naglo odskoči od ženke, to je znak da parenje nije uspelo i da proces treba ponoviti.

Kod kunića graviditet traje između 28 i 32 dana. Ženke koje kote više mladih nose kraće, a one sa manjim brojem mladunaca nose duže. Ishrana takođe ima značajan uticaj  – dobra hrana skraćuje trajanje graviditeta, a loša produžava.

Gravidna ženka je mirnija, sporija i povećan joj je apetit. U drugoj polovini perioda nošenja mladih, primetićemo povećanje stomaka i telesne težine. Ipak, to samo po sebi nije dovoljno da sa sigurnošću utvrdimo skotnost ženke. Zato se 12 do 14 dana nakon parenja koristi metoda opipavanja, odnosno palpacije zadnjeg dela trbuha. Osoba koja vrši palpaciju mora biti oprezna i nežna, kako slučajno ne bi izazvala pobačaj. Kunica se pažljivo izvadi iz kaveza, stavi na ravnu površinu, i glavom okrene ka osobi koja će izvršiti pregled. Jednom rukom se hvata za uši u kožni nabor iznad plećki, a drugom se prepipava zadnji deo trbuha gde je smeštena materica. Ukoliko je kunica skotna, pod prstima ćemo osetiti mladunce, koji su u toj fazi razvoja veličine lešnika. Može se dogoditi da neiskusna osoba pomeša mladunce sa okruglastim izmetom u zadnjem delu creva. Kako bi napravili razliku, moramo imati na umu da je izmet tvrd i linearno poređan, a plodovi meki, poput mehurića. Ukoliko nemate iskustva, najbolje je ovaj pregled ipak prepustiti veterinaru.

Gravidnu ženku ne smemo bez potrebe uznemiravati, niti je često premeštati. Njoj su neophodni mir i tišina, kao i zaštita od udaraca i povreda. Nikako je treba povlačiti za uši i kožu, a ako je preseljenje nužno, najbolje je koristiti odgovarajuću korpu ili sanduk.

Izvor: Dr vet. med. Dragica Nemeš
Foto: Pixabay


reklama