U našoj zemlji postoji dvadesetak akcionarskih društava koje se bave osiguranjem i reosiguranjem imovine i lica. Bez obzira što poseduju licence Narodne banke Srbije za sve vidove osiguravajućih usluga, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, samo pet kompanija obavlja poslove osiguranja useva, plodova i životinja: Dunav osiguranje, DDOR Novi Sad, Generali osiguranje Srbija, Wiener stadtische osiguranje i Triglav osiguranje.
Kao glavne razloge ovakvog stanja osiguravajuće kuće vide u nedostatku kadrova, ali i neadekvatnom profitu u oblasti poljoprivrednog osiguranja.
U prilog tome govore podaci da je u našoj zemlji od tri i po miliona hektara na kojima je prisutna poljoprivredna proizvodnja, uslugama osiguranja pokriveno 12 odsto.
Prema poslednjem popisu poljoprivrede, u Srbiji ima oko 630 hiljada poljoprivrednih gazdinstava od kojih samo 3 odsto koristi usluge osiguranja.
Ponuda osiguravajućih kuća se praktično svodi na dva programa koji posebno tretiraju biljnu, odnosno stočarsku proizvodnju.
Svaki od ovih programa podeljeni su na osnovno i dodatno osiguranje.
Tako u okviru osnovnog osiguranja u biljnoj proizvodnji pokriveni su rizici od gradonosnih padavina, požara, udara groma, a u okviru dopunskog osiguranja (koje se ugovara sa osnovnim) moguće je pokriti rizike poput poplava, oluja, mrazeva i slično.
Kod osiguranja u stočarskoj proizvodnji i osnovnih rizika, osiguravajuće kuće pokrivaju nesrećne slučajeve, uginuća, prinudna klanja. Dopunsko osiguranje obuhvata bolesti, uginuća mladunaca i slično.
Interesantna činjenica je da za dopunsko osiguranje treba izdvojiti više novca nego za osnovno, ali to je razumljivo s obzirom na to da dopunsko osiguranje preciznije definiše konkretne i specifične slučajeve mogućeg rizika.
Ministarstvo poljoprivrede regresira poljoprivredne proizvođače u iznosu od 40% plaćene premije osiguranja, a na područjima sa otežanim uslovima u poljoprivredi i sa 45%.
Postoje naznake da će se regres u narednom periodu povećati, što prema mišljenju i praksi stručnjaka u ovoj oblasti može uvećati procenat osiguranih gazdinstava.
Broj osiguranika može biti povećan i uvođenjem obaveznog osiguranja ili delimično obaveznog osiguranja u poljoprivredi, prilikom korišćenja državnih podsticaja, kredita, zakupljivanja državnog zemljišta i slično, kao što se uspešno radi u nekim evropskim zemljama.
Ovo bi svakako moglo da utiče na smanjenje cene osiguranja, s jedne strane bi imali zadovoljnije proizvođače, a sa druge strane osiguravajuće kompanije bi obezbedile stabilniji profit.
Povećanje broja gazdinstava koja koriste osiguranje u poljoprivredi na kraju će rezultirati povećanje broja zainteresovanih osiguravača, a samim tim i kvalitetnijom ponudu.
Izvor: dipl. inž. Saša Stamenković, PSSS Zaječar
Foto: Pixabay, Free Images