Zelenišnim đubrenjem zemljište se obogaćuje svežom organskom materijom, pri čemu dolazi do poboljšanja njegovih fizičkih, hemijskih i bioloških osobina, odnosno do povećanja plodnosti i prinosa gajenih biljaka.
Usevi pogodni za ovu namenu su oni koji u kratkom vremenskom periodu formiraju veliku biljnu masu i zahvaljujući razvijenom i dubokom korenovom sistemu, usvajaju hraniva iz dubljih slojeva zemljišta.
Gajenjem postrnih useva za zelenišno đubrenje postižu se brojni pozitivni efekti:
– zemljište se obogaćuje organskom materijom
– poboljšava se biološka aktivnost tla
– postižu se veći prinosi narednog useva
– utiče se na smanjenje bolesti, štetočina i korova
– doprinosi zaštiti zemljišta od erozije
Uspeh zelenišnog đubrenja zavisi od količine i kvaliteta zelene mase, što znači da bi posle žetve strnina u što kraćem roku trebalo da se uradi obrada zemljišta i setva, a po potrebi, u zavisnosti od vremenskih i zemljišnih uslova i prvo zalivanje, kako bi seme što pre niklo.
Za zelenišno đubrenje najčešće se gaje leguminozne biljke (lupina, detelina, grašak, grahorica), a mogu se koristiti i neleguminozne biljke (heljda, uljana repica, ječam, ovas). Najbolji rezultati postižu se kombinovanom setvom leguminoznih i neleguminoznih biljaka.
Najbolje vreme za zaoravanje zelene mase je od četvrte do desete nedelje posle setve ili dve do tri nedelje pred setvu glavne kulture.
S obzirom na to da biljke imaju najviše nakupljenih hraniva pre i tokom cvetanja, to je momenat kad bi bilo najbolje da se uradi kosidba i zaoravanje zelene mase.
Izvor: dipl. inž. Snježana Vujinović, PSSS Kruševac
Foto: Pixabay