Primena regulatora rasta u voćastvu i vinogradarstvu

504

Biljni regulatori rasta predstavljaju grupu prirodnih ili sintetičkih organskih jedinjenja koja imaju primaran uticaj na rast, razvoj i zrenje vegetativnih i reproduktivnih delova biljke.

Biljni regulatori rasta (BRR) bili su predmet dugotrajnih istraživanja u nastojanju da se otkriju njihove manje poznate osobenosti koje bi mogle da se koriste u savremenoj proizvodnji voća i vinove loze. Ovi napori su pokazali da bi biljni regulatori rasta mogli da nađu praktičnu primenu u organizaciji proizvodnje voća i grožđa. Od tog otkrića, oni postaju važan segment u organizaciji proizvodnje voća, naročito jabuke, kruške, trešnje i višnje kao i vinove loze.

Prirodni hormoni rasta delotvorni su u neznatnim koncentracijama, a mesto postanka i mesto delovanja su im različiti. U neku ruku, oni su glasnici fiziološkog stanja i potreba biljaka. S obzirom na način delovanja dele se na stimulatore (auksini, citokinini, giberelini) i retardante (etilen, apscizinska kiselina). Regulatori rasta su sintetički proizvodi koji su vrlo slični prirodnim hormonima rasta voćaka, primenjuju se egzogeno, a njihova upotreba remeti internu ravnotežu fiziološki aktivnih materija i time utiču na fiziološke procese rasta i rodnosti.

Regulatori rasta u voćarstvu primenjuju se u svrhu održavanja ravnoteže između rasta i rodnosti (proređivanje plodova, stimulisanje zametanja i razvoja ploda, ranije sazrevanje, zaštita od mraza, sprečavanje opadanja plodova pred berbu, kontrola vegetativnog rasta), u rasadničarstvu (rizogeneza, razgranjavanje), te tokom produženog čuvanja plodova.

Među najvažnijim faktorima koji utiču na način i stepen reakcije na BRR su: voćna vrsta, ukupno zdravstveno stanje stabla, faza razvoja biljke u vreme tretmana, količina roda, stresni uslovi kojima su stabla bila izložena kako u prethodnoj sezoni tako i u proleće pre primene preparata, vrsta i koncentracija preparata, prirodni uslovi sredine pre, tokom i posle tretmana, ujednačenost nanošenja preparata i reakcija u zavisnosti od sorte. Prema tome, sve što na bilo koji način sprečava nanošenje preparata ili „orošavanje” i njegovu apsorpciju ima značajan uticaj na reakciju biljke na BRR pa time i na rezultat tretmana.

Proređivanje plodova ne predstavlja novinu. Još pre dva milenijuma Plinije je zapazio da „…ukoliko se broj plodova trešnje na stablu smanji, preostali plodovi će biti veći…” Stabla nose veoma veliki broj cvetova i po precvetavanju nose daleko veći broj zametnutih plodova nego što su u realnoj mogućnosti da donesu do berbe. Junsko opadanje plodova je prirodni mehanizam kojim se uklanja „višak” plodova kako bi se energija koristila za druge neophodne fiziološke funkcije. Uravnoteženje rasta i rodnosti temelj su visokih, redovnih i kvalitetnih prinosa. Važna uloga uspostavljanja uravnoteženja pripada primeni regulatora rasta, a da bi smo razumeli prirodu njihove uloge moramo se osvrnuti na poseban odnos hormona i regulatora rasta. Proređivanje umanjuje prirodnu tendenciju ka alternativnom rađanju – obezbeđuje povratno cvetanje te na taj način značajno utiče na stabilizaciju plodonošenja iz godine u godinu. Poboljšava krupnoću plodova tako što eliminiše manje i slabije razvijene plodove koji bi bili u kompeticiji za hranu sa poželjnim plodovima.

Sredstva iz grupe IBA (indol buterna kiselina) koriste se za pospešivanje ukorenjavanja zrelih i zelenih reznica u rasadnicima i stimulacije rizogeneze u kulturi tkiva.

Regulatori rasta iz grupe gibrelina su giberilinska kiseline GA3 (Gibrelin) i gibrelin GA4-7 (Gerlagib LG). Primenjuju za pospešivanje partenokarpije (kruška i dr.), kod poboljšanja osobina kožice ploda, sprečavanja ranog opadanje plodova (trešnja), a najčešće za ublažavanje šteta od mraza. Pored toga, primenjuju se na jabukama u sprečavanju pojave rđe (zlatni delišes), kao i u vinogradarstvu u cilju povećanja prinosa stonog grožđa i ujednačene krupnoće bobica. Tretman giberelinima (GA) je praktični metod za sprečavanje ili smanjenje pojave rđaste prevlake izazvane klimatskim faktorima. Ublažavanje stresa tokom intenzivne deobe ćelija plodića je primarni efekat giberelina. Pojava rđaste prevlake je nepovratan proces, odnosno, kad se jednom pojavi, ne može se otkloniti. Zbog toga se tretman mora obaviti preventivno, pre pojave rđaste prevlake. Period maksimalne osetljivosti za pojavu rđaste prevlake kod jabuke je između druge i četvrte nedelje posle punog cvetanja, kad je prečnik plodića između 15 i 30 mm. Međutim, sa tretmanom fitohormonima protiv pojave rđaste prevlake trebalo bi početi pre perioda najveće osetljivosti.

Od biljnih hormona najveći značaj u zrenju plodova ima etilen. On ubrzava zrenje i dovodi do formiranja sloja za odvajanja između peteljke ploda i grančice (apcisni sloj). Etilen indukuje sintezu hidrolitičkih enzima na mestu formiranja sloja za odvajanje, što dovodi do degradacije srednje lamele ćelijskog zida i otpadanja plodova. Smatra se da bi plodove za duže čuvanje trebalo brati pri sadržaju etilena od 0.1 do 1 ppm, a da plodovi koji sadrže više od 10 ppm etilena nisu pogodni za čuvanje. U toku čuvanja plodova povećava se sadržaj etilena, koji utiče na ubrzano dozrevanje i skraćuje vreme čuvanja plodova. To se može usporiti sniženjem temperature, sniženjem koncentracije kiseonika, povećanjem sadržaja ugljen-dioksida (O2 aktivira, a CO2 inhibira sintezu etilena), kao i odvođenjem etilena iz komora za čuvanje.

I drugi hormoni utiču na zrenje plodova. Giberelin odlaže zrenje, ABA deluje suprotno – ubrzava taj proces. Citokinini usporavaju starenje plodova. Efikasnost preparata zavisi od vremena primene, sorte na kojoj se primenjuje, koncentracije, uslova sredine pre tretmana i u vrema samog prskanja.

Primena regulatora rasta u vinogradarstvu predstavlja sastavni deo biotehnologije. Osnovna pitanja u okviru ovih proučavanja odnose se na:

– istraživanja različitih regulatora rasta u vinogradarstvu i proučavanje njihove reakcije na različite sorte vinove loze
– utvrđivanje optimalnih režima njihove primene-koncentracije, rokovi, broj tretiranja
– razrađivanje tehnologije njihove primene u proizvodnim uslovima

Upotreba sintetičkih regulatora rasta u cilju unapređenja biljne proizvodnje nailazi na veliko interesovanje u poslednih nekoliko decenija. Ispitivanje mogućnosti njihove primene vršeno je na velikom broju vrsta u ratarstvu, povrtarstvu, voćarstvu, cvećarstvu. Intenzitet rasta, sazrevanje lastara, prinos i kvalitet grožđa kod vinove loze su uslovljeni genetskom osnovom sorte, primenom ampelotehničkih mera, primenom pesticida i dr. Poslednjih decenija sve je prisutnija primena sintetičkih regulatora rasta koji imaju za cilj da ubrzaju ili uspore neke procese u biljci čime neposredno utiču na efekte njenog gajenja. Oni doprinose postizanju balansiranog odnosa bujnosti, rodnosti i kvaliteta proizvoda biljke. U vinogradarstvu se često nameće potreba intervenisanja u cilju smanjenja preterane bujnosti čokota koja ide na uštrb prinosa grožđa.

Kad je u pitanju vinova loza, može se konstatovati da jedna grupa regulatora rasta ima stimulativni uticaj na rast – auksini i giberelini, a u manjem intenzitetu citokinini, dok drugu grupu – inhibitore rasta, predstavlja apscisinska kiselina i svi sintetički retardanti.

Dejstvo stimulatora se zasniva na pospešivanju deobe i rasta ćelija i na usmeravanje asimilata prema meristemskim zonama. Na vinovoj lozi se to ispoljava apikalnom dominacijom, većom dužinom internodija, cvasti i rašljika, krupnijim bobicama, pojavom partenokarpije i povećanom osetljivošću prema suši i niskim temperaturama. Stepen navedenih ispoljavanja zavisi od bioloških svojstava sorte i karakteristika uslova gajenja vinove loze. Inhibitori tipa retardanata, ispoljavaju obrnuto dejstvo, a to se dešava zato što su retardanti antagonisti stimulatorima.

U vinogradarstvu, zahvaljujući poznavanju vinove loze i karakteristika gajenih sorti u značajnoj meri se mogu regulisati i kontrolisati intenzitet rasta i sazrevanja lastara, visina prinosa i kvalitet grožđa, primenom mnogobrojnih ampelotehničkih mera, kao što su regulisanje ishrane i vodnog režima, đubrenjem i navodnjavanjem vinograda, postizanje umerenog opterećenja čokota rodnim okcima rezidbom na zrelo. Pored toga, na rast, rodnost i kvalitet grožđa može se uticati i primenom pesticida, mineralnih đubriva preko lista – folijarno prihranjivanje, kao i upotrebom sintetičkih regulatora rasta.

Izvor: dipl.inž. voćarstva i vinogradarstva Ivana Radojević

Foto: Pixabay


reklama