Izuzetno zarazna bolest koju izaziva Rhabdovirus carpio iz familije Rhabdoviridae, prolećna viremija šarana (spring viremia of carp virus – SVCV), veoma se lako širi i od nje najviše oboljevaju šarani i japanski šarani, a u prirodi je utvrđena i kod amura, tolstolobika, karaša, linjaka, štuke, soma i nekih vrsta belih riba.
Prenos virusa odvija se s ribe na ribu putem vode, ali i parazitima (poput pijavica) koji sišu krv i prelaze sa zaražene na zdravu jedinku. Riba takođe može biti inficirana i vodom iz bazena za vreme transporta.
Zdravlje riba zavisi od razvijenosti imunološkog sistema i temperaturi vode. Najviše oboljevaju ribe stare oko mesec dana pri temperaturama vode nižim od 17 stepeni, dok su jednogodišnji šarani znatno otporniji.
U našim vodama šaran je najranjiviji u proleće kad posle zimskog usporenog metabolizma započne zamenu starih leukocita koji su nosioci imuniteta. Ako se tada voda poribi zaraženom ribom, smrtnost šarana može da dostigne i 90 odsto. To je i jedan od razloga što stariji ribari stalno naglašavaju da je poribljavanje najbolje raditi u kasnu jesen.
Šarani oboleli od prolećne viremije su tromi, gube ravnotežu, menjaju boju od svetle do tamne, traže područja sa više rastvorenog kiseonika u vodi, miruju uz dno u blizini dotoka vode.
Kako je u pitanju virusno oboljenje, ne postoje lekovi kojim bi borili protiv bolesti, pa je sve mahom svedeno na preventivu – epidemiološke, higijenske i sanitarne mere ili vakcinacija oslabljenim virusom. Za potonju meru najzaslužniji je pokojni prof. dr Nikola Fijan sa Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji je 1971. godine izdvojio uzročnika prolećne viremije šarana i tako je postao svetski poznat.
Foto: Pixabay, Free Images