Razmnožavanje ribizle zrelim reznicama najčašće se koristi zato što je u pitanju jednostavan i jeftin postupak – tako se dobijaju dobro razvijene sadnice koje obezbeđuju dobar prijem, bujan porast i visoku rodnost zasada.
Reznice se mogu uzimati iz rodnih zasada, ali je bolje kad se koriste one iz matičnjaka podignutog sortno čistim i zdravim sadnim materijalom. U matičnjacima se žbunovi sade na manjem rastojanju (2 x 1 m), pa kad se skinu svi jednogodišnji letorasti ili se 2-3 ostave za rod, po jednom hektaru matičnjaka može se dobiti godišnje od 150.000 – 200.000 reznica ribizle.
Za reznicu se koriste jednogodišnji dobro razvijeni letorasti. Od jednog letorasta mogu se dobiti 2-3 reznice dužine 10-20 cm. Iako se bolje ožiljava donji deo letorasta, za reznice se može iskoristiti čitav jednogodišnji letorast sem vršnog dela koji nije dovoljno sazreo. Dužina reznica zavisi od strukture, plodnosti i vlažnosti zemljišta u prporištu. Ukoliko je zemljište u prporištu bolje strukture, plodnije i postoji mogućnost navodnjavanja, dovoljno je da reznice budu duge 10-15 cm, ali ako je u prporištu zemljište lakše i bez mogućnosti navodnjavanja, reznice bi trebalo da su dužine 15-20 cm. Najbolje je kad se letorasti od kojih se prave reznice skidaju nešto ranije u jesen dok još nije opalo sve lišće sa njih već je prisutan poneki listić na vrhu, jer su tada oni bogatiji u hranljivim materijama, pa se reznice bolje ožiljavaju nego kad se letorasti skidaju u toku zime ili rano u proleće.
Letoraste bi do prporenja trebalo čuvati u odgovarajućim uslovima. To se postiže vezivanjem u snopove od po 25 letorasta i njihovim trapljenjem u vlažan pesak ili treset, ali tako da se gornji krajevi reznice okrenu nadole kako bi se usporilo njihovo kretanje. Letoraste za reznice možemo čuvati i upakovane u najlon kese u hladnjačama.
Neposredno pred prporenje uzimaju se letorasti i od njih prave reznice prekraćivanjem na odgovarajuću dužinu. To sprečava isušivanje reznica ukoliko bi se one ranije pripremile, a i odbacuju se one koje su tokom čuvanja isušene, oštećene, sa pupoljcima koji su krenuli… U dobro pripremljenom i nađubrenom zemljištu organskim i mineralnim đubrivima reznice se sade jednostavnim pobadanjem u redove na rastojanju od 60-80 cm između redova i 10-12 cm u redu i to tako da iznad zemlje ostane jedan, eventualno dva pupoljka.
Prporenje na otvorenom polju se obavlja u proleće, najčešće tokom aprila, odnosno kad se zemljište prosuši i počne da se zagreva. Tako neće doći do isušivanja i truljenja reznica tokom zime ukoliko bi prporenje izvršili u jesen. Jesenje prporenje se pokazalo dosta nepouzdano jer pored sušenja i izmrzavanja, mraz može da podigne reznicu (posebno ako nema snežnog pokrivača) pa je potrebna popravka sadnje u proleće, a javlja se i napad glodara.
Prporenje se može obavljati u lejama sa odgovararajućim supstratom u plastenicima i staklenicima.
Ožiljavanje zrelih reznica je bolje ukoliko se pre stavljanja reznice u supstrat potopi njihov bazalni deo (na pet sekundi) u rastvor indol-buterne kiseline (IBA 250mg/l). Posle toga reznica se ostavi oko 15 minuta da se prosuši (upije), a zatim se bazalni deo potopi u posudi sa praškastim fungicidom i tek onda postavlja u zemlju ili supstrat. Sadi se direktnim pažljivim pobadanjem reznice u zemlju, bez sadiljki.
Izvor: dipl. inž. Suzana Jerkić, PSSS Vranje
Foto: botanichka.ru, Pixabay