Stevija (Stevia rebaudiana) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika. Najbolje uspeva u područjima mediteranske i umereno kontinentalne klime, a u hladnijim područjima se gaji kao jednogodišnja biljka.
Listovi stevije sadrže steviozid i rebaudeozid i još šest drugih glikozida koji proizvode izuzetno sladak ukus. Listovi su vrlo slatki, trideset puta slađi od šećera saharoze. U uslovima veće količine sunčeve svetlosti i viših temperatura, biljka će proizvoditi veću količinu lisne mase, zbog koje se i gaji.
Stevija je žbunolika biljka čija stabljika može dostići od 60 do 80 centimetara. Listovi su zeleni s lagano zaobljenim vrhovima, dugi 5 centimetara i široki 2 centimetra. Koren je razgranat. Semenke stevije su duguljaste i duge do tri milimetra. Cvetovi stevije su beli i sitni. Najbolji rezultati u gajenju stevije postižu se na područjima gde se temperature kreću između 15 i 30 stepeni kao i gde dolazi do velikih temperaturnih razlika između dana i noći. Otporna je na niske temperature, a idealna temperatura za klijanje semena je 20 ºC. Temperature oko 5 ºC zaustaviće rast.
U svom prirodnom staništu to je višegodišnja biljka koja može opstati od 4 do 5 godina. Optimalna količina padavina za gajenje stevije iznosi od 1.500 do 1.700 mm godišnje, te se u našim uslovima mora gajiti uz intenzivno navodnjavanje (najbolje primenom sistema „kap po kap“).
Stevija nema velike zahteve prema zemljištu. Važno je da je teren dobro dreniran i oceđen, a zemljište blago kiselo ili neutralno. Najveći problem pri gajenju stevije predstavlja slaba klijavost semena, što uzorkuje i njihovu visoku tržišnu cenu. Osim generativno, steviju je moguće razmnožavati i vegetativno upotrebom reznica korena. Od starije biljke se uzimaju ogranci korena i sade kao samostalne biljke.
Gajenje stevije iz semena trebalo bi obavljati u zatvorenom prostoru, odnosno plastenicima i staklenicima, u kojima treba održavati temperaturu od 21 do 24 ºC kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj. Rast sadnica je spor i za sedam do osam nedelja one postaju sposobne da izdrže presađivanje na spoljni teren. Cvetanje stevije podstiče skraćivanje dana i ona na našem podneblju cveta od kraja leta do kasne jeseni.
Berba se obavlja u septembru, a preporuka je berbu započeti neposredno posle početka cvetanja. Na sadržaj glikozida u listovima utiče i doba dana kao i činjenica da je on najveći ujutro i prepodne. Stoga je berbu stevije potrebno obaviti do 11 časova prepodne. Listovi stevije upotrebljavaju se kao zaslađivač napitaka i prehrambenih proizvoda. Od njih se dobija potpuno prirodan zaslađivač bez kalorija. Preporučuje se u ishrani dijabetičara kao zamena za druge zaslađivače, koji su u takvoj ishrani zabranjeni.
Glikozidi stevije smanjuju osećaj gladi i tako utiču na regulaciju telesne težine. Primenu pronalazi i pri regulaciji krvnog pritiska. Dokazano je njeno antivirusno i baktericidno delovanje, a pri oralnoj primeni u zubnoj šupljini utiče na smanjenje pojave karijesa. Delotvorno ublažava i stomačne probleme poput mučnine, žgaravice i podstiče varenje.
Foto: Envato