Ulazak u tov svinja uz predostrožnost

288

Poslednjih godina naše svinjarstvo ima učešće u BDP-u agrara samo 28,1 odsto, što je upola manje od proseka za agrarno razvijene države.

Prema zvaničnim podacima, krajem 2022. godine smo imali samo 3,22 miliona svinja, a sada za trećinu manje. Samo na osnovu obima proizvodnje kukuruza u Vojvodini, mogli bismo imati 13–16,5 miliona tovljenika. Nažalost, daleko smo od toga.

Od kako se 2019. godine prvi put pojavila zaraza afričke kuge svinja kod nas, bolest se proširila na oko 2.500 farmi u 48 opština. Eutanazijom je bezbolno uništeno oko 55.000 grla svinja, uz nadoknadu države po tržišnoj vrednosti tih grla. Istovremeno, kako se računa, u Srbiji je ostalo prazno oko 45.000 objekata za tov. Iako je dosta učinjeno na obuzdavanju opake zaraze, mnogi odgajivači se ustežu da uđu u novi ciklus proizvodnje, čekajući da prođu opasnosti od afričke kuge svinja. U pojedinim selima niko ih ne drži. Osetno su smanjeni prihodi stočara i ostalih učesnika u lancu proizvodnje mesa, a prisutna je i pretnja prehrambenoj sigurnosti naše države.

– Potpunog istrebljenja afričke kuge svinja neće biti. Opasnost od te zaraze će postojati i dalje svuda u svetu gde se pojavila, ili će tek nastupiti. Zato svi naši odgajivači moraju biti svesni da je davno prošlo vreme kada su se svinje držale u zadnjem dvorištu, gde je svako mogao da ih poseti, vidi i hrani. Presudan uticaj imaju odgovarajuće biosigurnosne mere, po preporuci nauke i struke – kaže prof. dr Ivan Radović sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu i dodaje:

– Odgajivači će doći do odgovarajućeg profita, sa odgovarajućim cenama mesa. Prvenstveno se to odnosi na farme koje su sačuvale svoj kvalitetan zapat i imaju zaokružen ciklus proizvodnje od krmače, prasadi, pa sve do tovljenika. Ko želi da se bavi ovom proizvodnjom, a ima svoje obore sa bar kvadratnim metrom po tovljeniku, treba da kupi rasna grla od registrovanih gazdinstava, koja imaju kontrolu čitave produkcije. Preporuka je da uzimaju F1 nazimice sa pedigreom. To je dokaz da se radi o grlima koja su kontrolisana, da ostvaruju neophodnu produktivnost i da mogu doneti novu generaciju uz veliku verovatnoću da će svoje vrhunske kvalitete preneti na potomstvo. Posedovanje terminalnog nerasta, prvenstveno rasa durok i pijetren, primereno je za farme sa više od 50 krmača, jer se radi o izuzetno skupim grlima.

Strateški je vrlo povoljna okolnost što kod nas poslednjih godina raste broj kvalitetnih priplodnih grla. Trenutno u Vojvodini ima oko 120.000 krmača i pripusnih nazimica, koje omogućavaju značajan porast produktivnosti u svinjarstvu. Računica je vrlo ubedljiva. Sve doskora tov je trajao 120, a sada samo 68 dana. Ako životinja prosečno pojede 2,1 kilogram hrane dnevno, skraćenjem tova od 30 dana nastaje ušteda 60 kilograma po svakom grlu do 100 kilograma. Na oko tri miliona grla, što smo imali pre jednu i po godinu, to je ušteda od 18.000 tona hrane. Međutim, napredak se ne može postići samo hranom, već i kvalitetnim grlima.

Poslednjih godina prosečan broj živorođene prasadi povećan je sa 10,5 na 12,9, a u pojedinim farmama čak na 16, što je donedavno bilo nezamislivo. Pre desetak godina dnevni prirast u tovu je bio 650, a sada je 950–1.000 grama. Ova računica je izuzetno važna za odgajivače koji uđu u „uslužni tov“ sa velikim firmama. Oni dobijaju kvalitetnu prasad i hranu, pa uz odgovarajuću dogovorenu tehnologiju ulažu samo svoj objekat i rad. Utovljena grla isporučuju svojim partnerima i, na bazi ostvarenog prirasta, stiču zaradu, od koje može pristojno da se živi.

Oslanjanje na domaću proizvodnju rasnih mesnatih svinja ima sve veći značaj. Samo za prvih sedam meseci 2023. godine uvezli smo svinjsko meso u vrednosti od 60 i prasad za 20 miliona evra. U narednom periodu takvi izdaci će se uvećavati zbog vrlo nestabilne geopolitičke situacije. Poslednjih godina stočni fond je smanjen za 14 odsto, jer je umanjen broj kvalitetnih priplodnih grla. Istovremeno, procene ukazuju da će do 2050. godine, zbog postojanja opasnih bolesti kod svinja u okolnim državama, biti sve teže doći do bilo koje čiste rase. Bez njih ne možemo postići odgovarajuću reprodukciju, pa ni napredak svinjarstva u našoj državi.

Izvor: B. Krstin/Poljoprivrednik

Foto: Envato