Za nekoliko stotina vrsta čili paprike karakteristično je da imaju izuzetno ljute plodove, za šta je zaslužan kapsaicin, koji se pokazao kao izuzetno lekovita materija jer, između ostalog, snižava nivo holesterola i triglicerida u krvi.
Pod čilijem obično podrazumevamo plod različitih vrsta tropske paprike, pa čak i neke varijetete nama poznate domaće paprike, koji je vrlo sitan i koji se suši i melje te koristi kao začin. Njegovo glavno ‘oružje’ je izuzetna ljutina, zbog čega je manje aromatičan i pikantan od obične ljute paprike iz naših krajeva.
Zemlja porekla čilija je Meksiko gde se uzgajao i koristio još pre 9000 godina. Zanimljivo je da se čili u početku upotrebljavao kao ukrasni predmet, a tek potom kao dodatak jelima i lek. U Evropu ga je, kao i mnoge druge namirnice iz Novog sveta, doneo Kristifor Kolumbo, smatrajući da je otkrio novu vrstu bibera.
Stigavši na Stari kontinent, čili se brzo proširio i u ostale delove sveta, najviše zahvaljujući Portugalcima koji su ga preneli u Aziju i Afriku, gde je danas gotovo nezaobilazan začin u mnogim jelima.
Lekovita svojstva čilija dolaze od materije kapsaicin, zaslužne i za karakterističnu ljutinu, čijim su se dejstvom na zdravlje bavili mnogi naučnici. Tako se pokazalo da kapsaicin smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi i povećava sposobnosti organizma da razgradi fibrin, te nas na taj način štiti od stvaranja krvnih ugrušaka. Zato kulture koje u pripremi jela koriste veće količine čilija imaju niži procenat pojave srčanog i moždanog udara i plućne embolije. Kapsaicin takođe pomaže kod upala, izuzetno je delotvoran u lečenju migrena, a smanjuje i bol usled psorijaze i dijabetičke neuropatije.
Uz čili je vezana zabluda da doprinosi nastajanju čira na želucu, međutim, istina je upravo suprotna, jer on uništava štetne bakterije, kao što je Helicobacter pylori, i podstiče lučenje zaštitnih želudačnih sokova.
Rezultati istraživanja objavljeni u stručnom časopisu ‘Cancer Research’ u maju 2006. kažu da postoji mogućnost da kapsaicin iz čilija može da spreči širenje kancerogenih ćelija prostate, a neke studije upućuju i na to da sprečava širenje raka jetre.
Inače, ljutina čilija utiče na potrošnju energije, odnosno povećava termogenezu i upotrebu kiseonika, pa se iz toga da zaključiti da može da pomogne u regulaciji telesne težine.
Uzgoj čilija
Gajenje čilija ne razlikuje se mnogo od uzgoja obične paprike, jedino što bi sa setvom semena trebalo započeti nešto ranije.
Naime, ljute papričice sporije klijaju i potrebno im je više vremena do plodonošenja. Posle sadnje na stalno mesto potrebno im je od 70 – 110 dana do sazrevanja. Poznato pravilo kod gajenja različitih vrsta ljutih papričica glasi – što je papričica ljuća, seme klija sporije, a plodovi kasnije dozrevaju. Zbog toga setva ljutih papričica započinje već početkom februara.
Čili je biljka toplijih krajeva, poput paradajza, ali za uspešno klijanje semana potrebna ipak nešto viša temperatura, oko 23 – 30 stepeni.
Pre setve, dobro je ako seme potopite nekoliko sati u vodu ili čaj od kamilice, što će pospešiti klijanje, ali i u startu dati otpornost budućoj biljci.
Seme se seje u kontejnere na dubinu od 0,5 do najviše jednog centimetra u kvalitetan, mrvičast supstrat koji u sebi ne sadrži patogene.
Nicanje biljaka nije ujednačeno, pa se može očekivati da neke niknu pre ostalih. Kvalitetno seme obično nikne za osam do 14 dana ako su zadovoljeni uslovi poput umerene vlage i temperature. Neke biljke će započeti nicanje tek posle tri-četiri nedelje, pa zato budite strpljivi.
Kad biljka razvije prvih nekoliko listića, možete da je presadite u veću posudu i držite na temperaturi od oko 20 stepeni.
Sadnja na stalno mesto u vrtu ili u posudu na otvorenom moguća je tek u maju, kad prođe opasnost od mraza jer je čili jako osetljiv na hladnoću. Desetak dana pre sadnje na stalno mesto, mlade sadnice priviknite na spoljašnje uslove kaljenjem.
Ako sadite više različitih vrsta čilija, od onih blago ljutih do super ljutih, nikada nemojte da ih sadite preblizu jer postoji mogućnost da se međusobno ukrste pa nećete dobiti papričicu odgovarajuće ljutine. Također, ne sadite čili u blizini obične paprike ili feferona, jer bi obična paprika mogla da poprimi svojstva ljutih papričica, i postane ljutkasta.
Čili u zaštiti biljaka
Čili u prahu koristi se, osim u kulinarstvu, i kao sredstvo protiv puževa i štetočina u vrtu. Dovoljno je posuti malo praha na vlažne listove napadnutih biljaka.
Takođe, čili u prahu je izuzetno sredstvo protiv napada lisnih vaši – 200 g praha preliti sa 10 litara odstajale vode, najbolje kišnice, i ostaviti da odstoji 24 časa. Procediti i koristiti razređeno sa vodom u odnosu 1:10 za prskanje napadnutih biljaka.
I suve čili papričice možete koristiti kao zaštitno sredstvo u vrtu u obliku macerata – smrvljeni čili prelite biljnim uljem i ostavite da odstoji 24 časa. Procedite i koristite jednu kašiku dobivenog macerata na jedan litar vode. Koristi se kod jačeg napada biljnih vaši, puževa i drugih štetočina u vrtu.
Foto: Cover Images