Venturia inaequalis – Čađava krastavost jabuke

264

U zavisnosti od lokaliteta, i sorte jabuke, poslednjih dana Prognozno-izveštajne službe širom Srbije upozoravaju na dozrelost pseudotecija Venturie inaequalis, pa bi bilo pravo vreme da se upoznamo i sa ovim patogenom. Proizvođači jabuke je znaju kao izazivača Čađave krastavosti ploda i čađave pegavosti lista, bez sumnje najznačajniju bolest jabuke u našoj zemlji. 

U pitanju je veoma uporno, dosadno, gljivično oboljenje, rasprostranjeno u celom svetu – gde god se gaji jabuka. U literaturi ga možete naći opisano i kao Spilocaea pomi, Fusicladium dendriticum, ili na engleskom Apple scab. Idealni uslovi za razvoj ove bolesti su vlažno i prohladno proleće i leto, a u uslovima tople i suve klime može biti bez značaja, ili čak izostati. U Srbiji je veoma značajna, rasprostranjena (verovatno u svakom voćnjaku!) pa je hemijska zaštita neophodna kako bi se obezbedio prinos i izbegla ekonomska šteta. Ako zaštita izostane, šteta može ići i do 100%, a primer za to su amaterski voćnjaci u vikend naseljima, koji iz „nepoznatih razloga“ godinama ne donose rod. Osim direktne štete koja nastaje zbog gubitka prinosa, postoji i indirektna šteta koja se ogleda u umanjenoj tržišnoj vrednosti i kvalitetu ploda, kao i povećanoj osetljivosti ploda na napad drugih patogena (posebno raznih vrsta truleži).

Prvi simptomi se obično uočavaju na čašici, krunici i peteljci cveta, i to u vidu tamno-zelenih pega, koje vremenom postaju gotovo smeđe. Cvetovi zaraženi u ovoj fazi se najčešće suše i otpadaju, što ne mora biti tako strašno ako je cvetanje bilo obilno. Zaraza potom prelazi na listove u neposrednoj blizini cveta. Pri jačoj infekciji lišće može zakržljati i početi da otpada pre vremena, čak u julu ili avgustu. Plod je osetljiv na Venturiu inaequalis u svim fazama razvoja. Prvi znaci zaraze se uočavaju oko čašičnih udubljenja. Formiraju se kružne ili elipsoidne sive kraste ispod kojih tkivo prestaje da se razvija, što dovodi do neravnomernog, asimetričnog rasta ploda i pojave pukotina. Kroz te pukotine u plod mogu prodreti mikroorganizmi koji će pre ili posle berbe izazvati propadanje. Jabuka, naravno, pokušava da se odbrani od patogena, pa ponekad ispod zaraženog mesta obrazuje sloj plute i tako zaustavi zarazu. To tkivo se sasuši i ispupči, međutim, iako je bolest zaustavljena, a ovakvi plodovi sasvim ispravni za korišćenje, njihova ekonomska vrednost je drastično smanjena.

Venturia inequalis prezimljava u opalom lišću. Na proleće, pseudotecije dozrevaju, a u askusima se formiraju, a potom oslobađaju askospore. Nošene vetrom i kapljicama kiše, one dospevaju do mesta gde su uslovi povoljni, te klijaju i ostvaruju infekciju. Period sazrevanja i oslobađanja askospora je veoma razvučen i obično traje 7-9 nedelja, tokom aprila i maja, pa čak i duže pod nekim uslovima. To se obično poklapa sa fenofazama „mišije uši“ pa do nekoliko nedelja po precvetavanju, i naziva se periodom primarnih infekcija.

Kada askospore dospeju na listi, potrebni su im specifični uslovi za klijanje, a to se odnosi na temperaturu i dužinu vlaženja. Npr. da bi ostvarile infekciju na 6 stepeni, potrebno im je najmanje 24h vlaženja, a na 26 stepeni, samo 12h vlaženja. U tom smislu je praćenje vremenske prognoze izuzetno bitno za procenu opasnosti od Venturie inaequalis. Temperature niže od 6 i više od 26 stepeni su nepovoljne za ostvarivanje zaraze, pa do infekcije neće doći, ili će biti jako slaba, čak i pri optimalnim uslovima vlaženja.

Askospora razvija infekcionu hifu koja prodire u biljno tkivo. U okviru pega, patogen sporuliše, formirajući veliki broj konidija koje ostvaruju infekcije tokom leta. U toku jedne vegetacione sezone može se ostvariti više sekundarnih infekcija, ponekad i preko 20. Period cvetanja i formiranja plodova jabuke predstavlja najosetljiviju fenofazu na infekciju, pa zato i mere zaštite u ovom periodu treba da budu najintenzivnije. Kombinacije primenjenih fungicida treba da budu u direktnoj zavisnosti od uslova sredine kako bi se iskoristile sve prednosti korišćenih preparata.

 

Što se suzbijanja tiče, već smo napomenuli da je osnovna mera borbe hemijska zaštita. Stablo se mora temeljno prskati pre, ili odmah nakon kiše, od otvaranja pupoljaka, pa sve dok se askospore ne izbace iz pseudotecija. Ukoliko u ovom periodu dobro obavimo zaštitu, i sprečimo primarne infekcije, čeka nas mnogo manje posla kasnije, tokom formiranja i zrenja ploda. Obično se obavljaju prskanja kada se na pupoljcima pojavi zeleni vrh, zatim u fazi mišijih ušiju, kad su pupoljci zbijeni u cvasti, u fazi belih kokica i punog cvetanja, i peto – kada opadne 90% kruničnih listića. Naravno, zaštita se sprovodi kad je kišni period dovoljno dug da se ostvari zaraza.

U poslednje vreme, kreirani su kompjuterski programi, koji na osnovu temperature i padavina određuju rokove primene fungicida u borbi protiv čađave krastavosti. Kombinovanjem protektivnih fungicida, dobre organizacije i praćenja vremenskih prilika, može se ostvariti odlična zaštita i sa redukovanim brojem tretiranja. Najbolje je kombinovati protektivne fungicide (na bazi bakra, cineba, kaptana, mankozeba, folpeta…) sa sistemicima (benomil, dodin, bitertanol, fenarimol i dr.). Sa sistemičnim fungicidima treba voditi računa, jer brzo mogu da se stvore rezistentni izolati.

Kada govorimo o prirodnim načinima borbe, to se odnosi pre svega na biranje rezistentnih sorti. Ipak, to ne rešava problem u potpunosti, jer je većina otpornih sorti letnjeg ili jesenjeg vremena zrenja, dakle radi se o sortama koje se ne mogu dugo čuvati. U Srbiji veoma zastupljene Zlatni delišes i Roze delišes, nažalost, spadaju u grupu veoma osetljivih sorti.

Foto: Cover Images


reklama