Paljenjem biljnih ostataka uništavaju se korisni mikroorganizmi, narušava se prirodna ravnoteža u korist prouzrokovača bolesti, a uz to, uvek postoji opasnost od nastanka požara.

Vatrogasna društva svake godine upozoravaju da je opasno, štetno i zabranjeno paljenje biljnih ostataka. Kako navode, to je problem sa kojim se često susreću posle žetve, iako je zakonom zabranjeno.

Paljenjem biljnih ostataka uništavaju se mikroorganizmi, narušava se prirodna ravnoteža u korist prouzrokovača bolesti. Iako Ministarstvo poljoprivrede, lokalna vlast i stručnjaci ukazuju na to da se ne pali kukuruzovina, niti bilo koja druga kultura na njivama, ali apeli kao da ne dolaze do poljoprivrednika.

Poljoprivrednici su uvereni da je pepeo koristan kao izvor hranjivih materija za biljke, kao i da paljnjem ostataka uništavaju bolesti biljaka. Pa ipak, ta se priča može posmatrati i na drugačiji način.

Naime, paljenjem se stvaraju visoke temperature, koje ubijaju i uništavaju korisne mikroorganizme zemljišta. U ovom slučaju stradaju i kišne gliste, kao i druge životnje koje su veoma bitne za stvaranje humusa. Posle paljenja, oranični sloj zemljišta prekriven je pepelom, što se kasnije pretvara u prašinu. Nju ispiraju kiše i odnose vetrovi, odnosno nestaje plodni sloj. Osim toga, paljenje predstavlja i opasnost, jer se vatra može proširiti i izazvati požare većih razmera.

Paljenje strništa ne donosi ništa korisno i samo šteti proizvođačima. Zato je važno odmah nakon žetve zaorati biljne ostatke, odnosno obaviti ljuštenje strništa.

Prednosti zaoravanja žetvenih ostataka

Zaoravanjem se poboljšava vodni režim zemljišta. Stvara se rastresit sloj na površini oranice, a on sprečava isparavanje vlage. Dokazano je da plodna oranica na kojoj je strnište zaorano u vreme jesenjeg oranja ima čak za dva do 2,5% više vlage od onog na kome ovaj posao nije obavljen.

Takođe, ovom se metodom izaziva nicanje semena korova, koji se kasnije mnogo lakše uništava.

Ukoliko zaoravate, u zemljište se unose preostali delovi biljaka posle žetve, koji zapravo predstavljaju jednu vrstu, doduše slabijeg, đubrenja. Također, stvaraju se i uslovi za pravovremeno i potpuno duboko obrađivanje zemljišta, a takvo se zemljište manje stvrdne. Zbog zaoravanja se čak ubrzava mineralizacija biljnih ostataka, odnosno biljkama se osigurava više hrane, koja je lako pristupačna.

Kada zaoravati žetvene ostatke?

Najbolje bi bilo da se zaoravanje obavi odmah posle žetve, ali, ako iz nekog razloga to nije moguće, može se obaviti i kasnije. Zaoravanje i posle dva meseca od žetve bolje je nego da se uopće ne obavi. Zaoravanje se obavlja plugom ili tanjuračom na dubinu od 10 do 15 centimetara.

Izvor: dipl. inž. Nada Lazović – Đoković, PSSS Vranje

Foto: Pixabay