Zarazni traheobronhitis pasa

17

Zarazni traheobronhitis pasa, ili ’kašalj štenare’ kako još nazivaju ovo oboljenje, je veoma zarazna, akutna upala gornjih partija respiratornog trakta uglavnom blagog toka koja se manifestuje suvim, paroksizmalnim kašljem, rinitisom, nosnim iscetkom, faringitisom, traheitisom i bronhitisom, a u težim slučajevima i bronhopneumonijom koja nastaje kao posledica sekundarnih bakterijskih infekcija.

Teži slučajevi i komplikacije bolesti nastaju kod mladih štenaca, starijih pasa i pasa obolelih od hroničnog bronhitisa. Bolest se uglavnom javlja na mestima gde boravi veći broj pasa (uzgajivačnice, parkovi, klinike za male životinje…).

Bolest može biti uzrokovana jednim ili većim brojem uzročnika istovremeno. Najčešće izolovani virusi kod ovog oboljenja su: Canine parainfluenza virus, Canine adenovirus 2 i virus štenećaka, a od bakterijskih uzročnika najčešće je izolovana Bordetella bronchiseptica. Manje značajni izolovani uzročnici oboljnja su Canine adenovirus 1, Reovirus tip 1, Canine herpesvirus i mikoplazme.

Bordetella bronchiseptica može biti primarni uzročnik bolesti naročito kod pasa mlađih od šest meseci. Sekundarne bakerijske infekcije nastaju kao posledica oštećenja respiratornog trakta virusima i mogu izazvati razne komplikacije, ponekad sa fatalnim ishodom.

Uzročnici se nalaze u oralnom i nazalnom sekretu i najčešće se prenose direktnim kontaktom sa obolelim životinjama putem aerosola (kašljanjem, kijanjem). Stres, uslovi nege i držanja, starost životinje, gustina populacije i drugi nepovoljni faktori su veoma značajni u nastanku oboljenja. Smanjena ventilacija, niske temperature, vlaga i nehigijena doprinose nastanku bolesti, koja se najčešće javlja u jesen kad dolazi hladno vreme. Ulazna vrata infekcije su respiratorni ili digestivni trakt.

Bolest se javlja tri do pet dana posle kontakta sa virusima. Klinička slika bolesti može da varira i zavisi od uzročnika, domaćina i spoljašnjih faktora. Karakterističan znak bolesti je suvo, neproduktivno kašljanje u vidu napada kašlja koji se javlja više puta tokom dana. Prilikom kašlja pas drži otvorena usta i proizvodi zvuk kao da želi da izbaci kost iz grla. Takođe, dok kašlje, pas ima nagon za povraćanjem i bezuspešno pokušava da povrati. Pored kašlja javlja se mukoidan iscedak iz nosa, konjuktivitis, kijanje itd. Prilikom fizičke aktivnosti ili uzbuđenja javlja se intezivan kašalj, a pritiskanjem u predelu grkljana i traheje može se lako izazvati kašalj. Ukoliko nema komplikacija, apetit je očuvan i telesna temperatura nije povišena. U većini slučajeva bolest je blaga i životinja se oporavi za sedam do 14 dana.

Oboljenje može da se zakomplikuje bakterijama i da dođe do bronhopeumonije sa fatalnim ishodom. Kod starijih i iscrpljenih pasa može nastati hronični bronhitis. Komplikacije i uginuća najčešće nastaju kod veoma mladih, veoma starih i imunokompromitovanih životinja. Kod komplikacija nastaje anoreksija, depresija, povećanje telesne temperature, vlažan kašalj, gnojni iscedak, bronhopneumonija i moguća su uginuća.

Sigurna dijagnoza bolesti postavlja se izolacijom ili identifikacijom uzročnika u laboratoriji.

Simptomatska terapija podrazumeva upotrebu antitusika za sprečavanje suvog i neproduktivnog kašlja (npr. butorfanol 0.05-0.1 mg/kg, supkutano ili peroralno). Bronhodilatatori se mogu koristiti zajedno sa antitusicima jer sprečavaju bronhospazam. Antibiotici se primenjuju uglavnom u težim i hroničnim slučajevima u cilju sprečavanja sekundarnih bakterijskih infekcija. Daju se cefalosporini, fluorirani hinoloni, hloramfenikol i tetraciklini jer postižu veću koncetraciju u trahealnoj sluzokoži. Psi koji ne odgovaraju na parenteralnu aplikaciju antibiotika mogu se tretirati antibioticima putem aerosola i to kanamicin-sulfat (250 mg) ili gentamicin-sulfat (50 mg) razređeni u 3 ml slanog rastvora u toku 3 dana. Pre terapije aerosolom potrebno je dati bronhodilatatore. Kortikosteroidi mogu ublažiti simptome bolesti, ali se onda moraju dati i antibiotici.

Obolele pse potrebno je držati odvojeno od zdravih s obzirom na to da je oboljenje veoma zarazno. Dobra ishrana, nega i zbrinjavanje životinja smanjuju rizik nastanka bolesti. Imunoprofilaksa pasa protiv virusa parainfluence i adenovirusa takođe smanjuje rizik nastanka bolesti. U praksi se primenjuje redovna vakcinacija pasa protiv ovih virusa i to polivalentnim vakcinama protiv više oboljenja istovremeno (vakcina Vanguard plus 5 koja štiti od virusa parainfluence, adenovirusa tip 1 i 2, virusa štenećaka, parvovirusa i leptospiroze).

Izvor: dr vet. med. Miroslav Radić/veterina.info

Foto: Pixabay


reklama