Značaj folijarne ishrane je što hranivo aplicirano na ovakav način može brzo da deluje, brzo dospeva do hloroplasta, gde se obavlja proces fotosinteze, pa je stepen iskorišćenja hraniva unetog na ovaj način izuzetno visok.
Pri ovakvoj ishrani povrća izbegavaju se pojave koje se javljaju pri ishrani iz zemljišta – antagonizam između pojedinih elemenata, fiksacija hraniva u zemljištu, kao i međusobno vezivanje jona u oblike koji nisu pristupačni biljkama.
Folijarna ishrana nije, niti bi trebalo da bude, osnovni ili jedini način ishrane biljaka, već je dopunska ishrana, odnosno mera koja omogućuje brzo i efikasno delovanje, radi korekcije ishrane biljaka, odnosno, folijamo đubrenje trebalo bi kombinovati sa osnovnim đubrenjem, kao i prihranom.
Kad je reč o povećanju troškova proizvodnje, oni mogu da se smanje ako se folijarna ishrana izvodi i kombinuje sa drugim agrotehničkim merama, pre svih zajedno s aplikacijom sredstava za zaštitu bilja. Obično se u prskalicu stavljaju prvo zaštitna sredstva, pa tek onda đubrivo. U tom slučaju, pri primeni, đubrivo pomaže boljem usvajanju pesticida od strane biljke, pa preparati postižu bolje efekte delovanja.
Prednost folijarne ishrane je i to što je ovu meru moguće izvoditi i više puta u toku vegetacije, pa se tako može uticati na opštu kondiciju useva, povećanje prinosa i poboljšanje kvaliteta povrća, kao i povećanje otpornosti na bolesti i štetočine.
Izvor: dr Mijodrag Đorđević, PSSS Zaječar
Foto: Pixabay